Istaknute teme • Učenje i rekreacija

U kojoj se zemlji tinejdžeri najmanje kreću, a u kojoj su najaktivniji?

najmanje kreću

U mnogim zemljama tinejdžeri ne dostižu potrebnih sat vremena kretanja dnevno

Ako ste ikada pokušali tinejdžera izvući iz kreveta, maknuti ga od mobitela ili ga nagovoriti da ode u kratku šetnju, možda ste primijetili da se radi o nemogućoj misiji. Djeca koja su nekada veselo trčala, igrala se po parkovima i bila vrlo aktivna – odjednom su postala izrazito inertna. O čemu se tu ustvari radi?

Brojke Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da problem nije samo u jednom djetetu, jednoj obitelji ili jednoj zemlji. Zapravo, velika većina adolescenata diljem svijeta ne kreće se dovoljno. U istraživanju koje je obuhvatilo oko 1,6 milijuna učenika u dobi od 11 do 17 godina iz 146 zemalja, čak 81 posto adolescenata nije dosezalo preporučenih najmanje 60 minuta umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno.

Ali razlike među zemljama prilično su zanimljive. Dok su se u nekima tinejdžeri kretali nešto više, u drugima je do preporučenog jednog sata aktivnosti dolazio tek mali dio njih.

Južna Koreja na samom dnu

Prema podacima iz analize, Južna Koreja imala je najveći udio adolescenata koji nisu dovoljno fizički aktivni. Čak 94,2 posto mladih nije provodilo barem sat vremena dnevno u umjerenoj do intenzivnoj tjelesnoj aktivnosti.

Drugim riječima, preporučeni sat aktivnosti dosezao je tek mali dio tinejdžera – oko šest posto.

Ni Filipini nisu bili daleko: nedovoljno aktivno bilo je 93,4 posto adolescenata, a slijedili su Kambodža s 91,6 posto i Sudan s 90,3 posto. Među zemljama s vrlo visokim udjelom nedovoljno aktivnih tinejdžera bili su i Istočni Timor, Zambija, Australija, Venezuela, Novi Zeland i naši susjedi – Italija.

Dakle, nije baš stvar u tome da tinejdžer iz jedne zemlje „voli kauč”, a drugi obožava trčanje. Na količinu kretanja utječu način života, škola, prijevoz, mogućnosti za sport i rekreaciju, okolina, ali i vrijeme koje djeca provode sjedeći pred ekranima.

A gdje se tinejdžeri najviše kreću?

Na drugom kraju ljestvice našao se Bangladeš. Ipak, čak ni tamo situacija nije idealna – oko 66,1 posto adolescenata nije dosezalo preporučenih sat vremena aktivnosti dnevno. To znači da je otprilike trećina mladih ipak dosezala preporučenu razinu.

Nakon Bangladeša slijedili su Slovačka i Irska, a među zemljama s većim udjelom aktivnih tinejdžera našle su se i Sjedinjene Američke Države, Bugarska, Albanija, Indija, Grenland, Finska i Moldavija.

Zanimljivo je i da se SAD, unatoč uvriježenim predodžbama o životu provedenom pred ekranima, u ovom istraživanju našao među zemljama s relativno većim udjelom aktivnih adolescenata. Ipak, i ondje je čak 72 posto tinejdžera bilo nedovoljno aktivno.

Sat vremena aktivnosti ne znači sat vremena u teretani

I tu dolazimo do važne stvari. Kada stručnjaci govore o 60 minuta tjelesne aktivnosti, ne misle da tinejdžer svaki dan mora odraditi sat vremena treninga.

Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije odnosi se na prosječno najmanje 60 minuta umjerene do intenzivne aktivnosti dnevno tijekom tjedna. U to se mogu ubrojiti sport, trčanje, vožnja bicikla, brzo hodanje, aktivna igra, tjelesni odgoj, ali i aktivno kretanje do škole ili drugih mjesta.

Dakle, ne mora svako dijete biti nogometaš, atletičar ili buduća olimpijka.

I obična šetnja može biti dio priče. Vožnja biciklom do škole također. Igra s prijateljima, plivanje, ples, rolanje ili malo žešće igranje u parku – sve se računa.

Djevojke su uglavnom manje aktivne od dječaka

Jedan od zanimljivijih rezultata istraživanja jest i razlika između dječaka i djevojčica. U čak 142 od 146 zemalja djevojke su bile manje fizički aktivne od dječaka. Globalno, oko 85 posto adolescentica nije zadovoljavalo preporuku od najmanje 60 minuta aktivnosti dnevno, u usporedbi sa 78 posto dječaka.

Zašto? Samo istraživanje ne daje jedan jednostavan odgovor. Na sudjelovanje djevojaka u sportu i drugim aktivnostima mogu utjecati brojni društveni, kulturni i praktični čimbenici.

I ne, nije sve krivnja mobitela

Bilo bi vrlo jednostavno za sve okriviti mobitele, TikTok i videoigre. Ali stvarnost je ipak malo složenija.

WHO navodi da na fizičku neaktivnost utječu brojni čimbenici, među njima promjene načina prijevoza, sve više vremena provedenog uz tehnologiju i povećanje sjedilačkog ponašanja.

Drugim riječima, dijete danas možda ne ide pješice u školu jer ga roditelj vozi. Nakon škole sjedi nekoliko sati zbog zadaće. Zatim sjedne za računalo, mobitel ili televizor. Navečer ga roditelji autom odvezu na trening – ako ga uopće ima. I tako se lako dogodi da cijeli dan prođe gotovo bez pravog kretanja.

Što onda roditelji mogu napraviti?

Dobra vijest je da ne treba odmah uvoditi vojni režim i tjerati tinejdžera da u šest ujutro trči krugove oko zgrade.

WHO naglašava da je svaka tjelesna aktivnost bolja od nikakve i da se neaktivni ljudi trebaju početi kretati postupno, povećavajući količinu aktivnosti kroz vrijeme.

Za tinejdžera to može značiti vrlo jednostavne stvari: hodanje do škole ako je moguće, stepenice umjesto lifta, vožnju bicikla, šetnju s prijateljima, ples, sport koji mu se stvarno sviđa ili jednostavno više vremena provedenog vani.

Jer možda problem nije u tome što današnji tinejdžeri „ne vole ništa raditi”. Možda samo trebamo pronaći onu jednu aktivnost zbog koje će zaboraviti da zapravo – vježbaju.

foto: Magnific.com

Komentirajte

Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.