Od školskih obaveza i treninga do kupovine, planiranja obroka i liječničkih termina – svakodnevni obiteljski život ponekad izgleda kao posao za koji nitko nije zaposlen. No sve više roditelja sada dio tog tereta prebacuje na umjetnu inteligenciju.
Roditelji umjetnoj inteligenciji povjeravaju sve više obiteljskih pitanja i njezinim se savjetima vode pri donošenju odluka
Ako ste roditelj, vjerojatno znate onaj osjećaj kada vam se čini da u glavi istodobno držite raspored cijele obitelji. Kada je roditeljski sastanak, koje dijete ima trening, treba li kupiti tenisice, što ponijeti na izlet, kada je liječnik, što treba potpisati za školu i što ćemo uopće kuhati sutra.
Upravo taj nevidljivi posao roditeljstva, odnosno stalno pamćenje, planiranje i organiziranje, sve češće pokušava preuzeti – umjetna inteligencija.
AI koji zna što obitelj ima ovaj tjedan
Financial Times nedavno je opisao roditelje koji koriste AI alate kako bi povezali informacije iz kalendara, e-mailova i drugih izvora te dobili svojevrsni pregled obiteljskog tjedna.
Jedna majka, primjerice, svakog nedjeljnog jutra dobiva automatski izrađen izvještaj koji joj pokazuje što njezinu obitelj čeka u nadolazećem tjednu – od vlastitih obaveza do školskih rasporeda djece i organizacije čuvanja djece.
Drugi roditelji AI koriste za planiranje obroka i popisa za kupovinu, istraživanje vrtića i škola, organiziranje aktivnosti ili jednostavno kako bi od mnoštva informacija napravili jedan razumljiv raspored.
Drugim riječima, ne pitaju umjetnu inteligenciju samo „što da skuham danas?“, nego joj sve češće govore: „Evo svega što nas čeka. Pomozi mi da ovo organiziram.“
A što reći djetetu?
No AI sve češće ulazi u obiteljski život i na još osobniji način.
Roditelji koji su se navikli pitati Google za gotovo sve sada ista pitanja postavljaju umjetnoj inteligenciji. Što reći djetetu koje se boji škole? Kako razgovarati s tinejdžerom koji se zatvorio u sebe? Kako reagirati kada dijete ne želi napraviti zadaću? Kako se postaviti prema partneru kada se oko odgoja ne slažemo?
Pitanja mogu biti sasvim svakodnevna, ali i vrlo osjetljiva. Roditelj može opisati neku situaciju, a od AI-ja zatražiti nekoliko mogućih načina kako razgovarati s djetetom, kako smiriti sukob ili kako nešto objasniti na način primjeren njegovoj dobi.
Tu su i pitanja o zdravlju. Roditelji pitaju što bi mogli značiti određeni simptomi, kada je vrijeme za liječnika, kako djetetu objasniti bolest ili kako pripremiti pitanja za pregled.
AI tako polako postaje nešto između Googlea, podsjetnika, savjetnika i osobe kojoj se roditelj može obratiti u dva ujutro kada ne zna što napraviti.
I upravo je to možda najzanimljivija promjena.
Nije stvar samo u vremenu
Najzanimljiviji dio ove priče zapravo nije tehnologija, nego ono što roditelji pokušavaju smanjiti – mentalni teret.
Jer roditelj može imati pomoć u kući, partnera koji sudjeluje u obavezama i djecu koja su dovoljno velika da nešto naprave sama, a svejedno biti osoba koja u glavi pamti gotovo sve.
AI tako nekima postaje svojevrsna vanjska memorija obitelji.
Ne moraš se sjetiti svega. Ne moraš otvarati pet različitih aplikacija. Ne moraš ponovno čitati 30 poruka iz roditeljske WhatsApp grupe kako bi shvatio što dijete treba ponijeti u školu.
Ideja je jednostavna: što ako netko drugi može pratiti sve te sitnice umjesto mene?
Hoće li AI postati novi član obitelji?
Tehnološke kompanije očito računaju da hoće. Na tržištu se pojavljuju alati namijenjeni upravo obiteljima, s funkcijama za kalendare, obroke, podsjetnike i organizaciju kućanskih obaveza, a AI asistenti sve se više razvijaju tako da ne daju samo odgovor na pitanje, nego mogu izvršavati određene zadatke.
No tu počinje i zanimljiviji dio priče.
Jer ako AI zna kada dijete ima trening, gdje idemo za vikend, što je kupovina za ovaj tjedan i kada treba platiti školski izlet – koliko podataka o svojoj obitelji zapravo želimo dati umjetnoj inteligenciji?
Posebno kada su u pitanju djeca.
Tu su i druga pitanja: što ako AI pogriješi, što ako se roditelj previše osloni na njega ili ako se naviknemo da nam tehnologija donosi odluke koje smo nekada donosili sami?
Kod zdravstvenih pitanja granica je još važnija. AI može pomoći roditelju da bolje razumije neku informaciju ili pripremi pitanja za liječnika, ali ne bi trebao zamijeniti liječnički pregled i stručnu procjenu.
Pomoćnik, a ne roditelj
Vjerojatno je upravo tu najzdravija granica. AI može pomoći da se organizira kaotičan raspored, pronađe ideja za večeru, napravi popis obaveza ili pronađe bolji način da razgovaramo s djetetom. Može roditelju skinuti dio tereta s leđa.
Ali ne može umjesto njega biti roditelj.
Ne može znati treba li dijete danas više odmora nego treninga. Ne može prepoznati zašto je dijete šutljivo za stolom. Ne može odlučiti kada treba odustati od rasporeda i jednostavno otići u park.
Možda je zato prava revolucija umjetne inteligencije u obitelji puno jednostavnija od velikih tehnoloških najava.
Ne radi se o tome da AI preuzme obitelj. Radi se o tome da roditelj dobije malo više vremena da u toj obitelji bude roditelj, a malo manje vremena da bude njezin tajnik, planer, logističar i podsjetnik.
Foto: Freepik