Natjecanja iz znanja obezvrijeđena su, često ne donose bodove za srednju školu
Koliko dijete može biti motivirano da uz osnovnu završi i glazbenu školu koja nije niti malo jednostavna, kada za to nema nikakve beneficije niti tijekom školovanja niti pri upisu u srednju školu. U osnovnoj školi kralja Tomislava u Zagrebu čak nisu htjeli izaći u susret za dogovaranje oko odgovaranja djetetu koje paralelno uz glazbenu školu aktivno trenira. Za natjecanja iz znanja u kojima dijete postiže zapažene i značajne rezultate dobije se eventualno jedan bod za upis u srednju školu, dok se za nešto bolji nastup u sportskim natjecanjima, ako se radi o timu, a dijete je čak sjedilo cijelo vrijeme na klupi, mogu dobiti i po dva boda.
Gdje je pravda, pitaju se roditelji i čime se danas učenici motiviraju za bavljenje umjetnošću, konkretno glazbom ili ulaganje u znanje?
-Nema pravde i sve bi se to trebalo nanovo preispitati. Nekad su djeca za završenu glazbenu školu dobivala dva dodatna boda pri upisu u srednju i to treba vratit- komentirala je jedna mama.
Druga je nadodala da je škola općenito puna apsurda i da njezino dijete ima sve petice osim iz glazbenog, a pohađa glazbenu školu.
Iz Ministarstva obrazovanja su pak navodno rekli da se glazbena škola ne vrednuje zato što nemaju svi jednak pristup i mogućnosti pohađanju glazbene škole, pa bi to onda bilo diskriminatorno prema djeci iz manjih sredina. No, postavlja se pitanje nije li cijeli školski sustav na kraju postao itekako diskriminatoran? Naime, pokušavajući uvesti neku jednakost, počelo se obezvrjeđivati djecu koja ulažu dodatan trud i imaju talent na način da ne dobivaju nikakav poticaj niti nagradu. Njima bi to znanje trebalo biti nagrada samo po sebi dok djeca sportaši mogu uživati u većim beneficijama. Zašto? Jer Ministarstvo očito smatra kako je sport ipak šire dostupan od glazbene škole. Nestručno i uskogrudno razmišljanje naših stručnjaka ljuti mnoge roditelje.
-Društvo više cijeni ljude koji dobro znaju manipulirati loptom nego ljude koji imaju znanje, inoviraju, rade i stvaraju. Problem je i poruka koja se šalje mladima. Tko je lud da uči i radi, kad se šutiranje lopte više cijeni – poručio je jedan čitatelj i na žalost to izgleda upravo tako. Poruke koje šaljemo djeci nisu niti najmanje lijepe.
-Kći je tijekom osnovne škole sudjelovala na više od 60 literarnih natječaja, državna te je osvojila više od 30 prvih nagrada i pri upisu u srednju školu nije ostvarila niti jedan dodatni bod jer su to natječaji koji se po pravilima bodovanja hrvatskog školstva ne vrednuju – razočarana je jedna mama.
Isto tako, roditelji napominju da bi se djeci trebao dati dodatni bod za upis u srednju ako uče i drugi strani jezik. No, to je također ukinuto zato što se smatra diskriminatornim prema onim učenicima koji nemaj u usvojim školama mogućnost učenja drugog stranog jezika. Nije li možda vrijeme za povećanje mogućnosti, a ne za ukidanje privilegija? Sad se pokazuje višegodišnje neulaganje u manje hrvatske općine gdje za djecu nema niti previše sadržaja niti mogućnosti, ali sve će se izjednačiti ukidanjem prava djeci koja se trude i koja rade, samo zato jer su njima neke stvari “dostupnije”.
No, kako se čini, sport je jedini koji zaslužuje dodatne bodove i koje se vrednuje, a neki roditelj iako cijene sve ostalo, smatraju da to nije nepravedno. Evo što je jedan tata napisao:
-Ne želim ovime umanjiti nijedan drugi uspjeh niti mislim da je jedan vrjedniji od drugoga. Svako dijete koje ulaže trud, bilo u znanju, umjetnosti, glazbi ili nekom drugom području, zaslužuje priznanje, ali sport ima jednu posebnu vrijednost. On je multidisciplinaran – razvija motoričke sposobnosti, disciplinu, radne navike, samopouzdanje, odgovornost i uči djecu kako se nositi i s pobjedom i s porazom. Na žalost, djeca su danas iz godine u godinu motorički sve slabija. Upravo zato vjerujem da bi ovakve priče trebale biti dodatni poticaj da se što više djece uključi u sport i razvija zdrave životne navike, bez umanjivanja vrijednosti bilo kojeg drugog područja.
Dakako, to roditeljima djece koja sviraju instrument nikako nije dobro “sjelo” pa se rasprava razvukla i mogla bi se i dalje razvlačiti do beskonačnosti.
Svi priželjkuju promjenu “pravila” u školstvu i jednake šanse za sve, no što je jednima jednako, drugima nije, pa sustav školstva i dalje ostaje jedno veliko netaknuto područje puno nelogičnosti u koje se nitko ne želi upetljati.
foto: Freepik