Ima li smisla novcem nagrađivati dobre ocjene ili je to potpuno pogrešan pristup?
Treba li dijete dobiti novac za peticu, odličan uspjeh ili uspješno završenu školsku godinu? Iako se na prvi pogled čini kao jednostavno pitanje, ono već godinama izaziva brojne rasprave među roditeljima, nastavnicima i stručnjacima za dječji razvoj. Dok jedni smatraju da novčane nagrade mogu biti odličan poticaj za trud i disciplinu, drugi upozoravaju da takav pristup može stvoriti pogrešan odnos prema učenju i obrazovanju.
Tema je ponovno postala aktualna nakon rasprava roditelja na društvenim mrežama i portalima, gdje su mnogi otvoreno priznali da djeci plaćaju za dobre ocjene. Neki daju nekoliko eura za svaku peticu, drugi nagrađuju odličan uspjeh na kraju polugodišta ili školske godine, a pojedini roditelji nude i veće nagrade poput mobitela, putovanja ili džeparca ako dijete ispravi ocjenu ili ako uspije doći do zaključene petice.
Roditelji koji podržavaju takav pristup često navode isti argument – odrasli dobivaju plaću za svoj trud i rad, pa zašto djeca ne bi bila nagrađena za svoje obveze? Škola, tvrde, također zahtijeva disciplinu, odgovornost i svakodnevni trud. Ako dijete mjesecima uči, piše zadaće i odriče se slobodnog vremena kako bi ostvarilo dobre rezultate, smatraju da je sasvim legitimno to i nagraditi.
Neki roditelji tvrde i da su financijske nagrade posebno korisne kod djece kojoj škola nije prirodno zanimljiva ili koja teško pronalaze motivaciju za učenje. Manja novčana nagrada, kažu, može pomoći da dijete razvije radne navike i nauči kako se trud isplati..
No mnogi stručnjaci upozoravaju da problem nastaje kada novac postane glavni razlog zbog kojeg dijete uči. U tom slučaju fokus više nije na znanju, osobnom razvoju ili osjećaju postignuća, nego isključivo na nagradi koja slijedi nakon dobre ocjene.
Nagrade nisu nužno loše
Edukacijska psihologinja Erin Morris Miller smatra da nagrade same po sebi nisu nužno loše. Prema njezinu mišljenju, djeca kroz takav sustav mogu naučiti važnu životnu lekciju – da ponekad moramo kvalitetno obaviti zadatke koji nam nisu zabavni ili zanimljivi. Ističe i da nagrada ne mora uvijek biti novac jer jednako djelovati mogu pohvala, dodatno vrijeme za igru ili neko posebno iskustvo.
S druge strane, stručnjakinja za razvoj izvršnih funkcija Cathy Chen upozorava da nagrađivanje ocjena može poslati pogrešnu poruku. Ako dijete počne vjerovati da se trud isplati samo kada je financijski nagrađen, moglo bi izgubiti unutarnju motivaciju za učenjem. Drugim riječima, dijete više neće učiti zato što želi nešto znati ili napredovati, nego samo zbog novca koji očekuje zauzvrat.
Stručnjaci također ističu kako je važno razlikovati trud od rezultata. Nisu sva djeca jednaka i ne polaze svi iz iste pozicije. Nekome će odlična ocjena doći lako, dok će drugo dijete za trojku ili četvorku morati uložiti mnogo više vremena, energije i rada. Upravo zato dio roditelja smatra da bi trebalo nagrađivati trud, upornost i napredak, a ne samo konačni rezultat na testu ili svjedodžbi.
Mnogi roditelji danas pokušavaju pronaći sredinu između potpune zabrane nagrađivanja i redovitog plaćanja za svaku ocjenu. Umjesto novca, odlučuju se za simbolične nagrade poput zajedničkog izleta, odlaska u kino, večere po izboru ili dodatnih privilegija tijekom vikenda. Na taj način žele pokazati djetetu da cijene njegov trud, ali bez stvaranja osjećaja da se znanje uvijek mora financijski isplatiti.
Ocjene nisu mjerilo znanja – ali kome je to bitno?!
Dio stručnjaka smatra da je upravo razgovor s djecom najvažniji. Umjesto da fokus bude isključivo na ocjenama, roditelji bi trebali razgovarati o tome što je dijete naučilo, što mu je bilo teško i na koji način može napredovati. Takav pristup dugoročno može pomoći razvoju samopouzdanja i zdravijeg odnosa prema školi.
Zanimljivo je da se mišljenja roditelja često razlikuju i ovisno o dobi djece. Dok neki smatraju da su manje nagrade prihvatljive kod mlađe djece kao oblik motivacije, drugi vjeruju da bi tinejdžeri trebali razviti osjećaj osobne odgovornosti bez financijskih poticaja.
Protivnici plaćanja za ocjene upozoravaju i na moguće posljedice. Djeca bi mogla početi pregovarati oko svega što rade – od školskih obveza do kućanskih poslova – očekujući novčanu naknadu za svaki trud. Također postoji opasnost da lošija ocjena kod djeteta izazove osjećaj neuspjeha ne samo zbog škole nego i zbog izostanka nagrade.
S druge strane, roditelji koji podržavaju ovakav sustav tvrde da sve ovisi o načinu na koji se nagrade postave. Ako dijete razumije da je novac samo dodatni poticaj, a ne glavni razlog za učenje, smatraju da financijska nagrada ne mora imati negativne posljedice.
Roditelji kažu ovo:
Konačan odgovor na pitanje treba li djecu plaćati za dobre ocjene vjerojatno ne postoji. Svako dijete ima drugačiji karakter, motivaciju i odnos prema školi, a svaka obitelj vlastite vrijednosti i odgojne metode. Ono oko čega se većina stručnjaka ipak slaže jest da bi dugoročni cilj trebao biti razvijanje odgovornosti, radnih navika i unutarnje motivacije – kako bi djeca učila prvenstveno zbog sebe, a ne zbog novca koji ih čeka na kraju školskog dana.
Neka djeca se jako muče za trojke, dok druga bez puno truda dobivaju petice. Zato bih radije nagrađivala trud i izvršavanje obveza nego same ocjene – kazala je jedna čitateljica.
-Školske ocjene često ne pokazuju koliko se dijete stvarno trudilo, nego koliko se uklapa u određeni način učenja, pa mi to nije nešto za nagraditi – komentirala je druga.
-Plaćala sam sinu za čitanje, ali sam prestala kada je počeo birati knjige prema zaradi, a ne prema tome što ga zanima – podijelila je jedna mama.
-Vanjske nagrade mogu kratkoročno motivirati djecu, ali dugoročno često smanjuju unutarnju motivaciju za učenjem- savjetovala je učiteljica.
-Djeca s vremenom počinju očekivati sve veće nagrade kako bi osjećala isti osjećaj uspjeha i zadovoljstva – primijetio je jedan tata.
foto: Freepik