Dijete je škrto – ali zbog toga ne zaslužuje posramljivanje
Većina roditelja želi da njihovo dijete nauči dijeliti stvari, posuđivati, pa u nekim slučajevima nešto i pokloniti bez drame i filozofiranja. Dijeliti stvari učimo djecu već u pješčaniku a stručnjaci su podijeljeni oko razmišljanja trebamo li tjerati dijete na to, s obzirom na to da niti mi odrasli nismo uvijek skloni dijeljenju. Kako bilo, uvijek nam je lijepo vidjeti nesebično, velikodušno dijete, pa želimo i da naše bude takvo. No, što ako nije? I odmah iza toga slijedi ovo pitanja – Zašto je tako škrto?
Dobra vijest je – škrtost u djetinjstvu nije znak sebičnosti, nego faza u razvoju kroz koju većina djece prođe.
Djeca uče pojam „moje“ prije nego „naše“
Oko treće godine dijete počinje razumjeti vlasništvo. Po prvi put doživljava osjećaj kontrole – „Ovo je moje i ja odlučujem.“
Zato dijete ne želi dijeliti – ne zato što je loše, nego zato što tek uči granice između sebe i drugih. U kasnijim godinama, ako roditelji ne pomognu da nauči i drugu stranu – zajedništvo i dijeljenje – to ponašanje može potrajati.
Ne posramljujte
Fraze poput:
„Nemoj biti tako škrta!“
„Sram te bilo, pogledaj kako drugi lijepo dijele!“
ne pomažu – one samo stvaraju otpor i osjećaj krivnje. Umjesto toga, pokažite razumijevanje i postavite granice s toplinom:
„Znam da ti je ta igračka važna i razumijem da je ne želiš posuditi. Ali kad se igramo zajedno, pokušavamo pronaći način da se svi osjećamo dobro.“
Modelirajte dijeljenje kroz vlastiti primjer
Djeca najbolje uče ono što vide.
Ako roditelj kaže: “Pogledaj, ja ću podijeliti kolač s tobom jer je lijepo kad dijelimo.“ – dijete prirodno uči da dijeljenje donosi bliskost i radost, a ne gubitak.
Učite dijete postepenom dijeljenju
Nemojte očekivati da će dijete odjednom biti spremno sve podijeliti. Možete reći nešto poput:
“Odaberi dvije igračke koje možeš posuditi prijatelju, a ove druge neka ostanu tvoje.“ Tako dijete uči da dijeljenje nije prijetnja njegovom vlasništvu, nego izbor koji donosi zadovoljstvo.
Razlikujte škrtost od potrebe za sigurnošću
Ponekad dijete čuva stvari jer mu daju osjećaj sigurnosti – osobito ako prolazi kroz promjene (npr. rođenje brata/sestre, preseljenje, nova škola). Tada „štedljivost“ ili čuvanje stvari nije sebičnost, već način da se dijete emocionalno zaštiti.
Razvijajte empatiju i zahvalnost
Empatija i zahvalnost prirodno smanjuju škrtost. Razgovarajte o osjećajima drugih:
„Kako se tvoj prijatelj osjećao kad nisi htio dijeliti?“
I potičite zahvalnost:
„Zar nije lijepo što imamo toliko igračaka da ih možemo dijeliti?“
Dijete koje razumije osjećaje drugih lakše se otvara i u dijeljenju materijalnih stvari.
Budite strpljivi – velikodušnost se razvija
Dijeljenje, pomaganje i velikodušnost se ne rađaju preko noći. Dijete mora prvo naučiti što znači „imati“, da bi moglo naučiti što znači „dati“. Vaša uloga je da ga nježno i smireno vodite kroz taj proces – ne s kaznom, nego s razumijevanjem i dosljednim primjerom.
foto: Freepik