Svađati se pred djecom je u redu, ako znamo regulirati svoje emocije
U svakodnevnom životu nemoguće je da ne dođe do manjih ili većih rasprava među roditeljima. Neki ljudi su možda pritom toliko samosvjesni i puni kontrole da će se uspjeti isti trenutak zaustaviti i potencijalnu svađu “preseliti” dalje od ušiju djece. Drugi će pak nastaviti raspravljati smatrajući da se djecu ne može i ne treba štititi od svakodnevnog života i svakog povišenog tona u kući.
No, je li ustvari pametno svađati se pred djecom? mogu li ona iz tih roditeljskih manjih i većih konflikta izvući nešto dobro i poučno ili postoji mogućnost da sbvađe uzrokuju nelagodu i zabrinutost?
Stručnjaci kažu da kod ove odluke najvažniju ulogu ima jedna stvar. A to je ako ćete se svađati.
Svađati se pred djecom? To je ok, ako imate mjeru
Da odgovorim na ovo pitanje, da, u redu je ponekad raspravljati pred djecom. To zapravo može biti dobro za njih. Ali vrsta svađe i način na koji komunicirate svoje misli i osjećaje čini veliku razliku. Naime, ako se svađe događaju često ili su neprijateljske, agresivne ili uključuju vikanje, šutnju ili uvrede, to definitivno može biti štetno za djecu. Štoviše, djeca koja su izložena ovoj vrsti sukoba često će postati tjeskobna, uznemirena, tužna, ljuta i depresivna. Ti osjećaji rezultiraju poremećajima spavanja, lošim uspjehom u školi te poteškoćama s fokusiranjem. Dugoročno gledano, ova djeca mogu postati nesposobna upravljati vlastitim sukobima u životu i stvarati zdrave odnose.
Djeca uče upravljati sukobima promatrajući kako odrasli u njihovom životu rješavaju nesuglasice i snažne emocije. Zato je važno da ako roditelji sukob ne mogu izbjeći i ne mogu ga tako lako riješiti, da ga mogu regulirati. Regulacija emocija je ključna za modeliranje zdravog sukoba koji je kad tad neizbježan čak i pred djecom. Što znači zdrav sukob? Znači da možda nećemo svi u toj raspravi dobiti ono što smo htjeli, ali imat ćemo osjećaj da smo saslušani, da smo iznijeli svoje emocije i da smo postigli najbolji mogući dogovor.
Kako imati zdrav sukob? Uz pomoć ovoga:
Slušajte
Jedan od najvećih izazova u pristupu sukobu je jednostavno slušanje. Kada osobi date priliku da podijeli svoju priču i osjećaje, obje će strane biti otvorenije za suradnju. Jedan od načina da osigurate da se svaka strana osjeća saslušanom je slušanje, a zatim sažimanje ili parafraziranje onoga što je druga strana podijelila s vama.
Empatija i zauzimanje perspektive
Samo priznavanje osjećaja ili iskustava druge osobe može pružiti uvid i perspektivu te istovremeno stvoriti vezu. Ne možete se kretati kroz sukob s partnerom bez povezanosti. Pozorno slušanje i vizualizacija iskustva druge strane omogućit će osobi koja dijeli da osjeti veću smirenost i povezanost. Kada se osjećate smireno i povezano, imate veći pristup prefrontalnom korteksu mozga, što vam omogućuje racionalnije i kreativnije razmišljanje. Empatija može biti u obliku jedne jednostavne izjave poput: “Zvučiš jako ljuto što…”
Suradnja
U konačnici, obje strane moraju sjesti za stol spremne za pronalazak rješenja. Kada zajedno razmišljaju o rješenjima, veća je vjerojatnost da će svaka osoba prihvatiti konačnu odluku o kretanju naprijed. Opet, produktivno razmišljanje može se dogoditi samo kada su obje osobe mirne i prisutne. Tijekom suradnje djeca svjedoče ne samo procesu, već što je još važnije, da su roditeljski odnos i povezanost još uvijek netaknuti.
Kako će se rasprava odraziti na djecu?
Roditeljski sukob dolazi u mnogim oblicima, može biti jačeg ili slabijeg intenziteta. no, to nije ono što obilježava djecu. Ovisno o tome kako se sukobom upravlja, on može biti štetan ili koristan. Zdrave vještine regulacije sukoba uključuju “obradu” osjećaja i kretanje kroz sukob tako da služi objema uključenim stranama. Iz takvog sukoba djeca mogu naučiti samo pozitivne vještine i osjećati se emocionalno neokrznuto.
foto: Freepik