Istraživačka skupina s Instituta Max Planck za demografska istraživanja (MPIDR) u Rostocku u Njemačkoj, na čelu s Diegom Alburez-Gutierrezom, nedavno je objavila rad pod naslovom “Projekcije ljudskog srodstva za sve zemlje”. Koristeći podatke iz izvješća UN-a za 2022. istraživači su uspjeli napraviti predviđanja kako će izgledati obitelji budućnosti.
Povećanje očekivanog životnog vijeka znači da je vjerojatnije da ćete biti u blizini kako biste vidjeli rođenje praunuka
Jedno važno otkriće je da će se obiteljske mreže – mjerene brojem bioloških rođaka koje osoba ima – smanjiti. Ljudi će u prosjeku imati manje živih rođaka.
Primjerice, 65-godišnja žena 1965. imala je 41 živu rodbinu, dok se predviđa da će 65-godišnja žena 2095. imati samo 25 rođaka. Pokretači ove promjene su odgođeni rađanjem i smanjenjem stope plodnosti. U nekim zemljama već se smanjio natalitet, dok bi druge to mogle doživjeti u godinama koje dolaze.
Drugi trend koji oblikuje demografiju, otkrili su istraživači, jest da obitelji postaju “okomitije”. To znači da ćete imati manje bočne rodbine – braće i sestara, vaših rođaka – a budući da ljudi žive duže, to znači da ćete istovremeno imati više genealoških generacija. Drugim riječima, vjerojatno ćete imati manje braće i sestara i rođaka, ali vjerojatnije je da ćete upoznati svoje pradjedove.
Također, u Europi će sve češće (za bebe) imati do šest živućih pradjedova kada se rode.
Istraživači su također otkrili sve veće razlike u godinama između generacija u obiteljima, što je dovelo do toga da su ljudi postali djedovi i bake (i pradjedovi) u kasnijoj dobi. Na primjer, ako imate dijete s 20 godina, a to dijete ima dijete s 20 godina, postajete baka i djed u dobi od 40 godina. Ali ako imate dijete u dobi od 40 godina, a onda vaše dijete ima dijete u dobi od 40 godina, nećete postati djed i baka do 80. godine. Povećanje očekivanog životnog vijeka znači da je vjerojatnije da ćete biti u blizini kako biste vidjeli rođenje unuka – i praunuka – ali ove sve veće razlike u godinama znače da je vjerojatnije da ćete biti krhki ili onesposobljeni kada ih upoznate.
Velika prednost povećanja dugovječnosti je u tome što je vjerojatnije da ćemo se moći susresti, provesti vrijeme i izgraditi odnose i s bakama i djedovima, pa čak i s pradjedovima.
Loša stvar je da se s manje živih rođaka unutar svake generacije, dužnosti skrbi past će na manji broj ljudi, povećavajući njihove odgovornosti. To će također značiti da se sve više obitelji obraća javnim i privatnim institucijama kako bi pružile skrb članovima svoje obitelji kojima je to potrebno.
Foto: Freepik