Nemirna djeca nekad nemaju drugi izbor – to je dio njihova prirodnog razvoja
Bez obzira kojem ste se odgojnom stilu priklonili, vjerojatno ćete imati neka očekivanja od svoje djece. Nije rijetkost da roditelji žele (očekuju)da im djeca sjede mirno u restoranu, automobilu ili u čekaonici kod liječnika.
Ako se djeca vrte, ustaju, šetaju, nemirna su, često ćemo ih upozoriti da “se prestanu vrtjeti” jer na određenim mjestima, u određenim trenutcima, očekujemo od njih da se jednostavno smire i šute.
Možda ćete, nakon što vaše upozorenje ne urodi plodom, postati zlovoljni ili komentirati kako su djeca neposlušna, prkosna, tvrdoglava ili čak hiperaktivna. Međutim, postoji puno razvojnih objašnjenja zašto se djeca vrte i nemirna su, a to nema veze s hiperaktivnošću. No, ima razloga s tim da se djeca često ponašaju kao djeca.
Jedno od objašnjenja ponudila je organizacija Kids First, prema kojoj se mnoga djeca često kreću jer njihovi posturalni mišići (mišići tijela koji podupiru kostur i održavaju ravnotežu) još nisu dovoljno razvijeni da bi ostali u jednom položaju dulje vrijeme.
Ako je to razlog, dijete će se smirivati kako raste, no sada mu to često “pomicanje” pomaže da izgradi svoje mišiće i postigne stabilnost cijelog tijela.
U nekim slučajevima djeca samo zahtijevaju kretanje jer njihova vestibularna obrada treba više senzornog unosa. Takva djeca kretanje smatraju nečim utješnim, pa čak i smirujućim te se mogu “pojačano” kretati kako bi se smirili i usredotočili.
U tim slučajevima od višestruko su korisne planirane aktivnosti kretanja ili čak fleksibilno sjedenje (poput sjedenja na lopti za pilates).
Neka djeca samo su više “željna” kretanja od druge, i u tome nema ništa loše. Iako se može činiti da sav taj pokret ometa djecu, istina je da im zapravo pomaže u razmišljanju i lakšem prisjećanju informacija.
Zapravo, jedan članak CNN-a istaknuo je prednosti kretanja za djecu tijekom školskog dana, govoreći da pokret stimulira živčane stanice koje se koriste za razmišljanje i obradu informacija. To ne samo da pomaže djeci da se usredotoče dulje vrijeme, već također pomaže poboljšati njihovu izvedbu u matematici i čitanju.
Drugim riječima, sav nemir vašeg djeteta može biti samo njihov način obrade svijet oko sebe i učenje o onome što se događa oko njih.
Dakle, ako razvojno ima smisla da se djeca puno kreću, zašto ih toliko pokušavamo prisiliti da sjede mirno? Većina stručnjaka bi se složila da umjesto prisiljavanja djece da rade nešto za što su razvojno nesposobni, puno je logičnije da roditelji prilagode svoja očekivanja.
Prije svega, roditelji moraju shvatiti da djeca ne mogu samo “sjediti mirno” na isti način kao odrasli u određenim situacijama. Da, bilo bi sjajno kada bi svi mogli mirno sjesti za stol u restoranu i pojesti ručak, no to jednostavno nije sasvim moguće na način na koji to mi, roditelji, često zamišljamo.
Međutim, ako promijenimo svoja očekivanja i prilagodimo se na način da malo više zadovoljimo potrebe našeg djeteta, možda ćemo otkriti da će neke situacije postati puno ugodnije.
Stručnjaci preporučuju roditeljima “nemirne djece” da prilagode svoj raspored uvodeći što više tjelesnih aktivnosti u živote svoje djece. Ne mora to biti ništa specijalno, možda brzi odlazak u park prije odlaska u kupovinu ili krug na biciklu kvartom prije nego morate u banku. Ako se pak spremate na mjesto koje zahtjeva mirno sjedenje kao što je restoran, možete ponijeti nekoliko poticajnih igračaka koje će zaokupiti djetetovu pažnju.
Bez obzira što ćete odabrati, preoblikovanje vlastitih očekivanja i dodatno učenje o razvoju vašeg djeteta pomoći će vam, kao i i cijeloj obitelji da više uživate u obiteljskim aktivnostima bez dodatnog stresa.