Kada dijete treba na operaciju roditelji najčešće ne znaju što trebaju, a što ne reći svojim mališanima
Piše: Sara Balley, prof. socijalni pedagog, Latisa – Centar za rani razvoj i komplementarnu medicinu
Bolest djeteta sasvim sigurno jedna je od najtežih stvari koje roditelj može doživjeti. Stoga, i sami možemo zaključiti koliko nemoćnim i užasnutim mora da se osjeća roditelj čije dijete treba na operaciju. Kada je dijete bolesno vrlo je teško shvatiti da mu nešto što mu stvara bol i nelagodu (poput pregleda ili injekcije) zapravo pomaže da bi se dugoročno osjećalo bolje. Neznanje, iz kojeg proizlazi panika i bespomoć, ovu situaciju može još samo dodatno pogoršati .
Roditelji čija djeca moraju biti podvrgnuta pregledima, operacijskom zahvatu i/ili ostanku u bolnici često se pitaju kako se postaviti u ovoj novonastaloj situaciji? Je li bolje djetetu pokazati vlastiti strah i osjećaje ili igrati neustrašivog junaka? Da li je bolje biti popustljiv ili ne? Je li djetetu bolje pružiti informacije o onome što slijedi ili ne?..samo su neka od pitanja koja prolaze kroz glavu ustrašenog roditelja.
Iako “zlatnog pravila” nema i svaki će roditelj najčešće sam najbolje znati kako pristupiti svom djetetu, par stručnih savjeta ne može štetiti nikome:
Starost djeteta kojem pružamo podatke
Djeci od 2-3 godine starosti treba reći dva do tri dana prije operacije i obavezno na sam dan odlaska u bolnicu. Starijoj djeci od 4-7 godine treba reći do tjedan dana prije operacije i naravno, na sam dan prijema. Starija djeca trebaju biti uključena u donošenje odluka o operaciji i razgovorima koji mogu započeti nekoliko tjedana prije operacije. Na taj će se način mogući strahovi od prijema u bolnicu i operacije smanjiti ili svesti na najmanju mjeru
Prvo pripremite sebe
Jasno je kako će se svo osoblje potruditi da djetetu bude što ugodnije u bolnici, ali ključnu ulogu imaju roditelji. Poznata je činjenica da pripremljena djeca bolje podnose boravak u bolnici od nepripremljene. No,prije no što roditelj počne djetetu objašnjavati potrebno je da i sam sazna što više o anesteziološkim postupcima. Najbolje informacije će dobiti od anesteziologa koji će davati anesteziju. Stav roditelja je osobito važan. Ništa ne može umiriti dijete kao miran roditelj. Iako je sasvim normalno da roditelji strahuju za svoje dijete, najbolje je da to ne pokazuju djetetu (www.plivazdravlje.hr)
Iskrenost u pripremanju na ono što slijedi
Iskrenost je možda i najvažnija stavka kada govorimo o psihofozičkoj pripremi djeteta na operaciju/ostanak u bolnici i sl. Dijete točno treba znati što će mu se događati kako bismo na taj način izbjegli osjećaj bespomoćnosti kod djeteta u toj situaciji i nemogućnosti da odagna strah. Kada dijete zna sve što slijedi manje se boji, jer strah kao i kod odraslih često proizlazi iz ne znanja – ono što nazivamo strahom od nepoznatog.
Svakako, djeca su individualci i neka od njih zahtjevaju puno manje detalja i objašnjenja prije samog odlaska u bolnicu ali svejedno je bitno ne praviti se kao da problem uopće ne postoji.
Kako što bolje pripremiti dijete
U ovu svrhu svaki roditelj može potražiti (online) materijale kako bi što lakše i što bolje pripremili dijete i sami sebe na neke od „faktičkih“ stvari kod samoga zahvata – koji mu pregledi slijede, kako se operacija odvija, što doktor točno radi, kako će se osjećati nakon, hoće li imati šavove itd…
Možete koristiti igračku kako bi djetetu predočili kako će zahvat izgledati..u tu svrhu možete kupiti pravu iglu i dati djetetu da uz vaš nadzor ubrizga vodu u plišanu igračku-na taj način djetetu demistificiramo stvarnost zahvata. Cijelu stvar potkrijepit ćemo riječima potpore, npr. “vidiš tako i ti nećeš ništa osjećati jer ta injekcija uspavljuje i spavati češ tokom cijele operacije a probudit češ se kada sve bude gotovo” (ako želite, danas postoje i igračke pa čak i društvene igre “doktora i operacije” koje možete kupiti kako biste mu olakšali).
Olakšajte mu pripremu i učinite je zabavnom
Dijetetu kažite kako može odabrati koje specijane igračke će ga pratiti u bolnicu, te ga uključite i u same pripreme..npr. dajte mu da si sam odabere piđamu, i/ili kupi neke sitne potrepštine za bolnicu (četkica za zube, vlažne maramice is l.) po svom odabiru.
Roditeljsko povjerenje i podrška
Dijete mora znati da je roditelj cijelo vrijeme uz njega, da se na njega može osloniti na bilo koji način te da se može osjećati sigurno i vjerovati mu u svemu što mu kaže
Što ako dijete pruža otpor i “ne želi niti čuti” za odlazak u bolnicu?
Ako dijete uporno pruža otpor uprkos svim vašim pokušajima da mu unaprijed objasnite kada i zbog čega će morati otići doktoru u bolnicu, recite mu kako vi to jako dobro razumijete i kako vam je žao zbog toga. Dajte mu na znanje kako niti vi u njegovoj situaciji nebiste željeli ići ida je to normalno i razumljivo, ali kako je ovo situacija koja se nažalost ne može izbjeći te kako će ga biti manje strah ako vam samo dopusti da mu objasnite detalje cijele stvari. Objasnite zašto je odlazak u bolnicu neizbježan. Naglasite i činjenicu da je plakanje normalno i da može plakati i biti ustrašen i da je to u redu..te da ste vi tu za njega.
Upoznajte dijete sa pozitivnim stranama situacije u kojoj se našlo
Bitno je istaknuti neke pozitivne pojave koje donosi zahvat, odnosno upoznati dijete i sa pozitivnim stranama cijele situacije kako ne bi pomislilo kako “ treba samo stiskati zube i čekati da sve prođe” (recite mu: “kada je sve gotovo nema više boli”..”moći ćeš se odmarati i/ili nema škole neko vrijeme”..npr. kod operacija mandula-“jesti ćeš mnooogo sladoleda”)
Od djeteta ne raditi većeg bolesnika nego što to ono uistinu jest
Naravno, adekvatno zahvatu kojem je vaše dijete podvrgnuto, logično je da ćete i sami pokazati brigu i strah i to vam je svakako dozvoljeno, ali je potrebno ne paničariti previše kada za to više nema potrebe. Ako se vaše dijete oporavilo, život ide dalje i ono samo treba spoznati kako je sve negativno iza njega te sada nastavlja dalje.
Utjecaj roditeljskog ponašanja u ovoj situaciji je izuzetno bitan
Na djecu jako utječe naše ponašanje i mnoga će djeca već po ponašanju roditelja “znati” što očekivati i kako se i sama trebaju osjećati. Ako na nama vide strah znat će da im nešto prešućujemo ili kako je “stvar gora nego nam žele priznati”. Ne zaboravimo koliko su djeca intuitivna te koliko lako pročitaju naše “vibracije” . Upravo zato bitno je da sam roditelj pokuša biti što smireniji i opušteniji, te zauzme pozitivan stav.
Ostanak u bolnici preko noći
Ako dijete treba ostati u bolnici nakon samog zahvata pripremite ga unaprijed i na to. Recite mu da će mama i tata biti uz njega najduže koliko doktori dozvole, ali kada dođe vrijeme spavanja prespavati će samo u bolnici i vidjeti vas ujutro. Recite mu i kako je ovo neizbježno ali kratkotrajno te kako neće niti osjetiti a već će se vratiti kući.
Kada je riječ o adolescentima i operaciji i /ili nekom ozbiljnijem zahvatu
Kada govorimo o adolescentima ili predadolescentnoj dobi bitno je da roditelji sami shvate da iako je i njima s pravom teško i osjećaju se bespomoćnima kao da je riječ o vrtićkom djetetu, teenager su već prave osobe, koje same procesuiraju situaciju na svoj načini i nerjetko pronalaze pozitivna, realno utemeljena rješenja problema, provode ih i znaju kako ih ocijeniti. Oni su u stanju procijeniti dugoročne posljedice određenih životnih odluka i situacija na njega samog i na ostale. Ovo nikako ne znači da svome teenageru nećete biti potpora i “rame za plakanje”, ali je isto tako bitno slušati ga i dati mu da sam sudjeluje u odlukama koje su za njega bitne-pravite se na čas kao da je odrasla osoba makar ga takvime ne doživljavali .
Foto: Juhan Soni,