
Sigurno ste se ako imate bebu već osvjedočili da ju ponekad kutija ili vrećica zanimaju više od same igračke koja su u njoj nalazi. Roditeljima je to čudno i pokušavaju zainteresirati dijete za igračku, no ono igračku ne želi niti pogledati nego uživa lupajući kutijom i gurajući ruke u nju te šuškajući ukrasnim papirom. Zašto je to tako?
Čudite se što će se beba radije igrati kutijom nego igračkom? Postoji objašnjenje zašto
Odgovor leži u stupnju razvoja. Dok je igračka možda zanimljiva i slatka odraslima, dijete ne vidi puno smisla u njoj. Taj slatki šareni slonić kojeg je dobilo na poklon ne pruža djetetu bezbroj mogućnosti za istraživanje i uključivanje svih osjetila. No, ukrasni šuškavi papir, kutija ili vrećica u kojoj se slonić nalazio druga su priča.
Djeca u dobi od jedne godine se nalaze u fazi razvoja koju stručnjaci nazivaju senzo – motoričkom. U njoj se djeca igraju i aktivno istražuju igračke i druge objekte. Prvo to rade očima, a potom rukama i ustima. Cijelu prvu godinu života dijete provodi pripremajući se za ovakvu vrstu igre. Tako prva dva mjeseca života beba provede istražujući igračku samo očima jer su ruke i prsti još nedovoljno razvijen iza bilo kakvu akciju.
Potom, u dobi od 4 do 6 mjeseci dijete uglavnom postane sposobno doseći igračku i staviti je u usta. Kreće istraživanje na novi način, novim osjetilima.
Od 6 do 8 mjeseci rastu bebine sposobnosti pa time i igra postaje složenija. Bebe nauče premetati igračku u rukama, okretati je, grebati, gurati prst u nju ili je dodati nekome drugome. Otprilike u to doba dijete stekne i mogućnost ispuštanja jedne igračke kako bi uzelo drugu koja ga više zanima. Također, razvija se i svjesnost o predmetima. Na primjer, osmomjesečno je dijete svjesno da je lopta koja se otkotrljala pokraj njega i otišla iz foteljejoš uvijek tamo iako ju ono vidi.
Zahvaljujući tom razvojnom koraku, dijete može povući pokrivač i otkriti medvjedića koji se skriva ispod njega ili upuzati ispod da ga dohvati. Upravo zato ukrasni papir, vrećica i kutija pružaju toliko mogućnosti istraživanja, opipavanja i eksperimentiranjate jednogodišnjacima jako zanimljivi.
Idućih šest mjeseci djeca će eksperimentirati – na primjer šuškati papirom i slušati zvuk koji pritom nastaje. Otkrit će da zgužvani papir ima drugačiji oblik od ravnoga i da se može potrgati na sitne komadiće. Kutija je pak igračka u koju se ti natrgani papirići mogu spremiti.
Sljedeća faza u djetetovu razvoju je prelazak na igru simbola. Djeca počinju koristiti predmete kao zamjenu za nešto drugo. Na primjer, kocka može poslužiti umjesto telefonske slušalice. Ili, dijete može gurati kutiju po podu pretvarajući se da gura brod po moru. U toj dobi djeca se još uglavnom igraju sama, ali postoji mogućnost igre pokraj drugog djeteta ili čak u grupi djece.
Stvara se mogućnost rješavanja problema kroz igru – na primjer kako gurnuti kocku kroz otvor ili nataknuti kolut na dršku. Kutija od poklona kod djece stare godinu i pol može poslužiti kao šešir ili kuća te je i dalje vrlo zanimljiva igračka od koje dječja mašta može proizvesti ono što je odraslim očima nevidljivo.