Slanje djeteta u sobu samo je privremeno gušenje negativnih emocija koje će se nakupiti
Stručnjaci su danas ujedinjeni u mišljenju kako fizičko kažnjavanje djeteta ne donosi ništa dobro. Ono, slažu se, negativno utječe na dječji moral, emotivni, pa čak i intelektualni razvoj. No, to ostavlja prostora za mnoga pitanja. Kako na primjer da roditelji odgajaju i vode dvogodišnje, trogodišnje ili četverogodišnje dijete koje se još ne zna nositi s emocijama, a naša upozorenja, pravila i očekivanja ništa ne znače?
Dosta stručnjaka savjetuje roditeljima tzv. “time out” metodu ili metodu slanja u sobu, kut, neku odvojenu prostoriju u kojoj bi se dijete trebalo “ohladiti” i razmisliti o svojim postupcima. Ta metoda na površini čini razumnom, jer ne uključuje fizičko ili neko opipljivo kažnjavanje a roditelji ipak dobivaju pozornost svog djeteta. Usto, dolazi i do prekida negativnih emocija u trenutku kada one krenu napredovati.
No, najnovija istraživanja ne podržavaju ovakve odgojne metode jer ne popravljaju nužno neželjeno ponašanje. Navodno potiču malu djecu na suradnju, no ne trajno. Studije su pokazale kako djeca koja su kažnjavana slanjem u sobu, nakon nekog vremena pokazuju neprihvatljivije ponašanje od djece kod kojih ta metoda kažnjavanja nije korištena. Evo zašto:
Zbog slanja u sobu djeca sebe vide kao zločestu
Potvrdili ste ono što je dijete samo mislilo o sebi – ono je zločesto! Ne samo da ta spoznaja udara na samopouzdanje već i stvara loše ponašanje. Jer, ljudi koji misle loše o sebi imaju tendenciju tako se i ponašati.
Postoji velika mogućnost da se dijete i prije ispada osjećalo loše, a izolacija samo “podgrijava” negativne osjećaje.
Slanje djeteta u sobu im ne pomaže da uspostave kontrolu nad svojim emocijama
Najbrži način da naučite dijete kako da upravlja svojim emocijama jest pružiti mu sigurno okruženje (zagrljaj) jer time mu šaljete poruku da su njegovi preburni osjećaji prihvaćeni i da se mogu regulirati. Ako dijete pak pošaljete u sobu, ono će se s vremenom smiriti, ali neće ništa naučiti o tome kako se snaći s burnim emocijama idući put kada se one pojave.
Također, ne znači da morate držati dijete u zagrljaju ako bude imalo provalu bijesa. Ono vam to vrlo vjerojatno neće niti dopustiti. Sigurno okruženje također može značiti da ste vi u blizini, ne govorite puno, no dovoljno da se dijete osjeti sigurno i zaštićeno.
Slanje djeteta u sobu funkcionira kroz zastrašivanje i prividno napuštanje
Kada uzrujano dijete pošaljete dalje od sebe, znači da ga odbacujete kad ste mu najviše potrebni. Najgore je od svega što će se dijete smiriti i poslati poslušnije zbog najvećeg dječjeg straha koji je zajednički svoj djeci – straha od napuštanja.
Djeca ne odbiju pomoć i utjehu koja im je potrebna pa znaju reagirati još gorim ponašanjem
Kada izolirate dijete u trenucima neposlušng ponašanja, šaljete mu poruku da će se to dogoditi kada god ono iskaže neko ponašanje ili osjećaje kojima niste dorasli i koji vam predstavljaju izazov. Dijete uči kako su samo njegove ugodne i pozitivne emocije “sigurne”, a one koje nisu tako ugodne, zbrkane su i ponekad teške, nisu baš dobro prihvaćene i nitko ih ne voli. Budući da se dijete ne zna odvojiti od tih emocija – protumači sebi da je nevoljeno.
Sukladno tome, potiskuje negativne emocije u sebi te one samo čuče i čekaju da jednog dana eksplodiraju u puno gorem obliku.
Umjesto izgrađivanja čvršćeg odnosa s djetetom koje vam želi ugoditi, slanjem u sobu učvršćuje jedino svađu
Mnogi roditelji završe i u fizičkom klinču s djetetom dok ga pokušavaju otjerati u sobu, a događaj je često popraćen i svađom.
dok tako sjedi u sobi, što mislite o čemu dijete razmišlja? O svom neprihvatljivom ponašanju ili o osveti prema groznim roditeljima koji ga ne razumiju? Je li moguće da još ima onih koji vjeruju da su djeca u “time outu” odlučila postati bolje osobe?
Slanje u sobu, jednako kao i bilo koja vrsta kazne sprječava odgajanje djeteta: Ne tražite rješenje zajedno nego poručujete djetetu da je to samo njegov problem
Kada pošaljemo dijete u sobu bez ikakve rasprave, teško da ćemo moći sagledati stvari ri iz njegove perspektive i to oslabljuje našu povezanost s djetetom. Na žalost, upravo zbog loše povezanosti, manjka vremena i nedovoljne pažnje djeca se počinju i ponašati na neprihvatljiv način. dakle, slanjem djeteta u sobu roditelj ise često nađu u začaranom krugu loših odluka i emocija iz kojeg se onda vrlo teško ispetljati.
foto: Bart