Djeca trebaju ruku vodilju pa kod ispada radije odaberite razgovor nego kazne
Učimo našu djecu mnoge lekcije, no ne shvaćamo da ih ustvari najviše učimo našim vlastitim ponašanjem.
Na primjer, kada smo ljuti vičemo i što drugo možemo očekivati od našeg djeteta nego da također počne vikati kada se idući put naljuti? I ovo je samo jedna primjer kako djeca uče iz našeg ponašanja., bilo da se radi o pozitivnim ili negativnim stvarima.
Stoga, idući put kada se dijete ne bude ponašalo onako kako od njega očekujete, najbitnije nije ono što ćete mu reći, već kako ćete se postaviti.
- smirite se, jer to će naučiti i vašu djecu da budu smirena
- povežite se s vašim djetetom jer to će ga otvoriti za vaše prijedloge i sugestije
No, unatoč tome, djeca trebaju ‘ruku vodilju’, pa se vjerojatno pitate što biste ipak trebali reći u ovoj situaciji. Evo osnovnog vodiča otkuda startati:
- Postavite odgovarajuće limite ponašanja
Učenje lekcije znači postavljanje nekih očekivanja od kojih nećete odustati i kojih se čvrsto držite. te ćete ih prenijeti i svome djetetu. Kada naša djeca nešto izvolijevaju, vrištimo na njih da nam ne zadaju glavobolju, ali u stvari ona se tako ponašaju jer i njih nešto muči, a limite uče na način što im mi stalno ponavljamo što je dobro, a što ne. No, kada mi izgubimo živce i počnemo vikati, njihov sustav za učenje se zatvara. Umjesto toga, duboko udahnite, smirite se i pokušajte dijete usmjeriti na prihvatljivo ponašanje.
“Kocke nisu tu da se bacaju. Ako hoćeš, možeš bacati svoje plišane životinje ili izaći van i bacati loptu, to se smije”.
- Uvažite dječje osjećaje
Prije nego ih uopće krenete poučavati o tome što je prihvatljivo ponašanje, a što ne, djeca žele znati su shvaćena i da vi razumijete njihove osjećaje. Nemojte djecu učiti na način da mislite ozbiljno samo ako počnete vikati i podignete glas. Puno je korisnije ako oni vide da vi shvaćate njihovu perspektivu – “Znam da je teško prestati se igrati i ići na kupanje, pa kada odrasteš sigurno ćeš se stalno igrati. Moći ćeš se igrati cijelu noć…Hej, hajdemo ponijeti i ovaj avion u kadu!” Na taj način im pokazujete d razumijete, i još i m skrenete pažnju i postignete ono što ste od početka htjeli i to na miran način.
- Podučite ga osjećajima
Kad su ljudi preplavljeni osjećajima i kada su „strasti uzburkane“, nije vrijeme za učenje životnih lekcija prodike jer se sustav za učenje zatvara. Na primjer, kada dijete „poludi“ i izrekne svašta, većina nas sklona je reći nešto poput: „Idi u svoju sobu i ne pojavljuj mi se pred očima dok ne budeš mogao sa mnom razgovarati pristojnim onom“. No, ta naredba ne koristi djetetu, već mu samo pokazuje da će se sa svojim emocijama i strahovima morati nositi samo u zatvorenoj sobi, bez razumijevanja i podrške.
Umjesto toga, možete reći nešto poput: „Znaš da se u našoj kući ne razgovara tim tonom, mora da si strašno uzrujan da mi se tako obraćaš, pa mi reci o čemu se radi?“
Dakle, upozorili ste dijete da se ne razgovara pravim tonom, ali poanta ove situacije opet nije prodika, već stvaranje „sigurnog okruženja“ u kojem će vam vaše dijete povjeriti zašto se tako razgovaralo i što ga muči. Dijete također uči da ima pravo biti uzrujano i bez obzira što je tako, da ste vi svjesni da to nije njegova bit, već samo trenutno raspoloženje. Također, dijete saznaje da riječi mogu povrijediti, a to neće biti njegov cilj, pa vas kasnije sigurno čeka izljev nježnosti ,kada se emocije smire.
- Ohrabrite dijete da popravi štetu
Ako dijete nešto radi krivo, ono želi da mu vi pokažete kako nešto treba raditi. No, to ne žele naučiti kada su ljuta, kao što to ne žele niti odrasli. U stanju bijesa svašta smo sposobni reći i napraviti, a kada se situacija smiri, onda idemo „popravljati“ stvari i izgrađivati odnose. Isto tako je i s našom djecom.
Kada se na primjer brat i sestra posvađaju i vi kažete sinu: „Seka je ljuta je si počupao i bacio njezinu lutku, ali znam da ju puno voliš i da to nisi htio napraviti, pa bi joj s mogao ispričati“. Ako vam kaže da „mrzi sestru“ i „ne želi joj se ispričati“, znači da je ljutnja još uvijek prisutna i da treba pričekati da prođe. Začudit ćete se koliko su djeca spremna na popravke kada nisu ljuta, a potrebno ih je od malih nogu u stvari naučiti što s od njih očekuje – da „srede stvari“kada ih prođe bijes. Na taj način se neće osjećati natjerana da nešto naprave, već će to činiti sama jer su tako naučena. Izvrsno za usvajanje pozitivnih obrazaca ponašanja.
- Pomozite djetetu da postane svjesno svoga ponašanja
Podučite dijete da važne lekcije u životu dolaze uz puno slušanja, ali i razgovora. Vjerojatno ste već primijetili da od prodika nema neke velike koristi, jer lekcije će biti poučne samo u trenutku kada učenik bude spreman prihvatiti ih. Vježbajte s djetetom dijeljenje svojih opažanja, tako da bi ono shvatilo kako se ponaša i kako takvo ponašanje utječe na druge ljude.
“Znam da vičeš zato što si zabrinuta hoćemo li stići na vrijeme na rođendansku zabavu, ali trebaš imati na umu da mamu uznemiruje kada vičeš, pa se ne mogu skoncentrirati na vožnju.”
Zapamtite, ako se vaše dijete ne ponaša primjereno, možda ne zna koje je ispravno ponašanje, ali ako ste ga podučili, a još uvijek se ponaša kako ne treba, onda je to poziv u pomoć.
Izvor slike:raisinglifelonglearners.com