Život samohranog oca često je borba s diskriminacijom
Jedan naš čitatelj koji je zbog privatnih razloga želio zadržati anonimnost, odlučio je podijeliti priču o teškoćama i izazovima života samohranog oca.
Nakon rođenja djeteta, on i djetetova majka još su 6 mjeseci ostali zajedno, a nakon isteka tog vremena, njezino se ponašanje, tvrdi otac, promijenilo. Odlučila se vratiti na posao, a poslije radnog vremena ponekad bi provodila vrijeme s djetetom no sve je češće izbivala, dok na kraju nije jednostavno otišla.
– Početkom 2015. godine sjetila se da bi htjela dijete natrag i od tada preko suda ratujemo godinu dana. On je sada star dvije godine”, započeo je otac svoju priču, dodajući kako mu je to razdoblje s djetetom bilo dosta teško te da je trebalo vremena i organizacije da posloži sve obaveze.
-Radim za sebe, mali sam poduzetnik i imam sreću jer su moji klijenti uglavnom pokazali razumijevanje za obaveze koje imam. Sada je dijete pola vremena kod mene, pola kod majke, pa se snađem nekako – objasnio je.
Nema potporu drugih roditelja niti zna još samohranih očeva. Kaže, pokušao je samoincijativno oformiti neku grupu putem društvenih mreža no mišljenje mu se razilazilo od ostalih, pa je od toga odustao.
Radni dan mu je “šarolik”, uključuje sve one obaveze koje roditelji inače podijele među sobom: Buđenje, doručak odlazak u vrtić, vrtić, posao, opet odlazak u vrtić, zajedničku igru, klizanje, sanjkanje, druženje s prijateljima. Preko vikenda odlaze na izlete, druže se sa drugom djecom……
Naišao je, tvrdi, i na dosta slučajeva diskriminacije, prvenstveno od Centra za socijalnu skrb iz kojeg su ga 6 mjeseci uvjeravali da se mora prilagoditi željama majke i postupati onako kako ona hoće.
– Na kraju mi je jedan policajac rekao da imam pravo na klinca 24 sata na dan, kao i ona i od onda ih ne slušam. Naravno da sam u njihovoj nemilosti – užaš. Recimo, majka djeteta priznala je u Centru da vozi bebu bez autosjedalice sa bakom na što je djelatnica samo rekla „Teško je to dokazati“. Nedavno sam je i snimio kako to radi, a u Centru su mi: „Mi ništa ne možemo napraviti“ – požalio se otac dodajući kako je morao trpjeti i ženine uvrede pred socijalnom radnicom te joj je nekoliko puta rekao da će napustiti sastanak ako ne prestane. Kada je na kraju to i učinio, socijalna radnica zaključila je da je on ta strana koja nije spremna za dogovor.
Prije nego se u Centru za socijalnu skrb požalio kako majka vozi dijete bez autosjedalice, otišao je i na policiju kako bi prijavio namjerno ugrožavanje djetetova života, gdje su mu rekli su da se radi samo o prekršaju te da nitko nije stradao.
– S druge strane, mene fotkaju u vrtiću kad dođem biciklom po njega i prilože to kao dokaz da imam svu sigurnosnu opremu za dijete kao što su kaciga i sjedalica…. – ispričao je otac.
Sa samim djetetom, priznaje, također ima puno izazova. Kako se radi o “malom čovjeku”, koji je trenutno u “mama fazi”, stvari ponekad znaju biti škakljive, no uspješno se prilagođavaju režimu boravka pola-pola koji je trenutno na snazi. Ostalo će sve dan po dan.
foto: Christian Scheja