Gluhoslijepa djeca trebaju kvalitetne prevoditelje u i izvan škole
Svijet oko sebe vide različitim intenzitetom ili pak žive u mraku. Zvukove ne čuju. Komuniciraju svojim znakovnim jezikom kojeg na žalost ne poznaje puno ljudi, pa se ne mogu sporazumjeti sa svakim. Nekome bi ovo možda zvučalo kao kraj svijeta, ali ne i njima. Gluhoslijepoj djeci to je svakodnevnica u kojoj traže svoj put i položaj u društvu.
Taj put bi bio lakši i ljepši da su neke stvari bolje posložene, od rane intervencije i podrške roditeljima, do dostupnosti odgovarajućih prevoditelja tijekom školovanja i slobodnih aktivnosti. Nešto što se drugima podrazumijeva, na primjer odlazak djeteta na sat tenisa poslije škole, ovoj djeci je nezamislivo.
Gluhoslijepe osobe jedna su od najmarginaliziranijih skupina u svijetu, a čine od 0,2 do 2 posto ukupne populacije. Među njima su naravno i djeca, a globalno istraživanje provedeno u 36 zemalja pokazuje da se radi o broju od oko 1,842,145 djece.
U razgovoru s predsjednicom Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir, dr. sc. Sanjom Tarczay razgovarali smo o problemima i o tome kako poboljšati inkluziju.
A problemi nerijetko počnu samim rođenjem djeteta te dobivanjem dijagnoze koju roditelji teško prihvaćaju. Prvo su šokirani, zatim slijede nevjerica, poricanje te potom često uzaludna potraga.
Mnogi od njih, ispričala je dr.Tarczay, godinama idu od liječnika do liječnika nadajući se nekoj spasonosnoj operaciji, nekom otkriću ili na kraju, nekom čudu, a vrijeme prolazi. Dok prevrću svaki kamen da bi našli rješenje, najmanje se posvećuju djetetu, učenju jezika, podučavanju, razvoju odnosa i dijete stagnira. Vrijeme se troši, a sve to ne bi bilo tako da roditelji imaju odgovarajuću podršku.
-Česti su slučajevi da roditelji gluhoslijepog djeteta tek oko njegove šeste godine prihvate dijagnozu i stanje svog djeteta i što onda? Što je s vremenom do tada koje je samo prošlo? Uvijek govorim, ako tražite rješenje, super, možda ga i nađete. Ali do tada treba komunicirati s djetetom, kako god znate. Ako se operacija i dogodi, onda će dijete nakon nje već imati neke informacije o svijetu oko sebe – ispričala je Tarczay.
Gluhoslijepa djeca nisu uključena u komunikaciju i novosti koje se događaju i okolina ih obično izdvaja u stranu jer im je s njima teško komunicirati.
– Njihova prava su, rekla bih, u svijetu čak i najviše ugrožena. Često su provođene kampanje za djecu s drugim oštećenjima i postignuti su određeni pozitivni pomaci u njihovim životima. No, gluhoslijepa djeca nikako da pronađu svoje mjesto pod suncem – smatra Tarczay.
Kako bi djeca dobila svoju priliku i iskoristila svoje potencijale, trebaju dobrog prevoditelja. No, oni su rijetki, ne zadržavaju se dugo na jednom mjestu, a razlog objema činjenicama je da su – potplaćeni i samim time demotivirani za rad.
Takvi asistenti, smatra Tarczay nisu u istom položaju kao drugi asistenti u nastavi jer trebaju proći puno opsežniju edukaciju kako bi naučili kvalitetno djeci prenositi gradivo i događanja iz okoline. Potrebno je čak četiri godine da bi se dobilo iole kvalitetnog prevoditelja za gluhoslijepe osobe. Već tijekom školovanja, mnogi odustanu, a vrijeme, naglasila je Tarczay, djeci vrlo brzo istječe.
Loš pak prevoditelj znači loš pristup informacijama i lošu edukaciju. A Tarczay vjeruje kako ne postoji dijete koje je nemoguće podučiti, bez obzira na sve zapreke, tjelesne ili intelektualne teškoće.
Pomaci se ipak vide. U vidu edukacije koju Dodir provodi, razvoju platformi za samostalno učenje znakovnog jezika, dostupnosti brošura i materijala za sve koji su zainteresirani nekome unaprijediti kvalitetu života.
Dostupni su za sve na ovim linkovima:
HZJ za DJECU:
https://dodir.hr/wp-content/uploads/2022/12/Slikovnica-WEB-izdanje-sm.pdf
https://dodir.hr/wp-content/uploads/2023/01/Vodic-za-pristupacnost-WEB-izdanje-sm.pdf