Istaknute teme Nacionalne manjine

Moja djeca još ne shvaćaju pojam nacije, a posjet Makedoniji najbolji je način da im približim odakle je došla njihova mama

Makedonci su jedna od 22 priznate nacionalne manjine u Hrvatskoj u kojoj ih se nalazi oko 4,5 tisuće. Ivana Brezovec (Lazarevska) u Hrvatskoj živi dvanaest godina. Tu je upoznala supruga s kojim je zasnovala i obitelj. Razgovarali smo o spajanju dva jezika, kulturi i svemu onome što različitosti mora spojiti u jednoj obitelji.

Kako ste zadovoljni životom u Hrvatskoj, osjećate li se dovoljno prihvaćenima, imate li ikakvih neugodnosti?

Za različite generacije Makedonija ima različitu simboliku. Ukratko, Makedonci su pozitivni ljudi, naša zemlja je jako lijepa i bogata i imamo dobru hranu.

Kako doživljavate Hrvatsku, koliko ste zadovoljni onim što Hrvatska nudi Vama ali i Vašoj djeci? Jeste li zadovoljni potporama kao roditelji, sustavom predškolskog odgoja, školskog sustava, potporama za roditelje i sl? Možete li usporediti dvije zemlje i ono što nude?

Imam dva sina – Mateja koji ima 7,5 godina i Andreja koji ima 5,5 godina. Moja djeca su ovdje jako sretna. Školski sustav je dobro organiziran, imamo pozitivna iskustva s pedijatrijskom medicinom i drugo što nam je potrebno. Dobro je školstvo i u Makedoniji gdje su fakulteti u rangu ostalih u regiji. Naravno standard je nešto viši u Hrvatskoj, te je stoga sve i skuplje.

Druže li se vaša djeca s djecom vaše nacionalne manjine ili s djecom iz susjedstva?

Naša djeca se igraju sa svojim prijateljima i još ne shvaćaju pojam nacije. S obzirom na to da živimo u predgrađu druže se sa svojim vršnjacima različitog porijekla. 

Koliko ste vezani uz svoju rodnu zemlju i kako održavate povezanost? Razmišljate li kada o povratku?

Jako sam vezana za prijatelje u Makedoniji. Svaki dan komuniciram sa svojom obitelji koja je u Makedoniji no upoznala sam i ovdje mnoge drage ljude. S obzirom da nismo oboje Makedonci nemam u planu povratak u Makedoniji. No, zato često posjećujemo rodbinu ili ih ugošćujemo. Moj izbor da dođem i ostanem ovdje bila je hrabra odluka koja je formirala moj život i sretna sam u Hrvatskoj. Često mi Makedonci u Hrvatskoj znamo reći da imamo dvije domovine i to zaista osjećamo i tako se i ponašamo u Hrvatskoj. 

Koje su razlike i sličnosti u odgoju u Makedoniji i Hrvatskoj? Postoje li u  Makedoniji različite metode odgoja, odgojne mjere?

Makedonija i Hrvatska su jako slični. Odgoj ima individualan pristup. Svako dijete ima svoju prirodu i karakter. Ne postoji matrica po kojoj se odgajaju djeca, a ima puno načina da oni postanu sretni, važni i originalni individui.  Mislim da je uloga odgajatelja, učitelja, nastavnika,  profesora i mentora jako marginalizirana, ali zapravo je jako važna i odgovorna. Ključ uspjeha je prirodna komunikacija, međusobno uzajamno  poštivanje, djetetove ideje i sposobnost razvijati potencijale.

Jeste li prihvatili neke nove običaje, navike, prakticirate li stare? Kako je s blagdanima?

Slavimo puno blagdana. Slavimo ih i jako smo sretni. Zovemo svoje prijatelje koji uče o makedonskoj tradiciji, moj muž svira makedonske pjesme na gitari. Prijatelji često traže kulinarske recepte, a najviše obožavaju Tavče na gravče, pogače, punjene paprike i šopsku salatu.

Inače, nije mi bilo teško naučiti kuhati hrvatsku hranu. Tradicionalne štrudle i čušpajze. Naše kuhinje i nisu jako različite, ali mi jako volimo ljute paprike, možda jedemo puno više slatko i koristimo više začina.

Organizirate li sami obiteljska druženja za djecu s vašim sunarodnjacima kako bi potaknuli djecu na igru i druženje s ciljem održavanja povezanosti s članovima vaše nacionalne manjine?

Organiziramo. Družimo se. Djeca se igraju, izmišljaju svoje igre, natječu se. Pričaju na makedonskom jeziku i sama uočavaju razlike. Stariji sin je prvi razred u osnovnoj školi i jako je sretan što ima nove prijatelje s kojima priča i uči pričati makedonski jezik.

Kako prenosite na djecu svoju nacionalnu kulturu i običaje?

Najbolji način za to je posjetiti Makedoniju. Vidjeti i doživjeti važne građevine, gradove, mjesta. Pri tome pričati sa lokalnim stanovništvom. Kao profesorica Makedonskog jezika i književnosti budući da predajem makedonski jezik i kulturu po modelu C u Prvoj gimnaziji u Zagrebu svojim učenicima uvijek dajem primjere preko kojih mogu učiti i razmišljati o detaljima koje nisu doživjeli kao važne, a jesu važne.

Običaje prenosimo kroz praksu. Djeca koja gledaju kako se slave praznici u krugu najuže obitelji još od malena nauče poštivati i cijeniti prave vrednote. Njima je jako lijepo vidjeti makedonsku narodnu nošnju.

S ponosom prepričavaju doživljaje svojim prijateljima kad se vrate s putovanja iz Makedonije. Još možda neznanju najbolje opisati tu sreću, ali oni žive bogati život. Osim što uče hrvatski jezik, uče i makedonski. Slušaju makedonske pjesme, slušaju i Vlatka Stefanovskog, Karolinu Gočevu, Toše Proeskog, Kaliopi, Davida Temelkova, Adrijanu Janevsku, Nauma Petrevskog, Vaska Ilieva, Nikolu Badeva i druge.

Je li teško učiti djecu vašem materinjem jeziku? Kako to radite i pomaže li Vam u tomu Zajednica s nekim programima?

Nije teško djecu učiti makedonski jezik. Rekla bi da je izazovno u vremenu kada djeca imaju i puno drugih mogućnosti. Postoji toliko dobrih načina kroz igre, knjige, didaktičke igračke da djeca lako uspiju svladati velike izazove, a da za toga nisu ni svjesna. Zajednica Makedonaca u Hrvatskoj nudi mnoge mogućnosti i daje nam prostor da radimo s učenicima. Nekad nam nedostaje vremena ali jako nam je važno da hrvatsko društvo podržava nas kao manjinu i s nama postaje dio naše sretne priče koju svaki dan ispisujemo u našoj drugoj domovini Hrvatskoj.

*Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

foto: privatna arhiva 

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.