Djeca s teškoćama u razvoju Za roditelje

Život roditelja djece s teškoćama – život u izolaciji?

djece s teškoćama

Odgoj djece s teškoćama puno uzima, ali puno i daje – no u mnogim slučajevima vodi k usamljenosti

Odgajati dijete s teškoćama u jednu je ruku isto kao i svako drugo dijete jer nosi svoje uspone i padove, a s druge je strane toliko teže. Nešto kao emocionalni vrtuljak – začarani krug između potpunog umora i iscrpljenosti, ali ujedno i spremnosti da za svoju djecu hodate na drugi kraj svijeta. 

Mnogi roditelji djece s teškoćama povrh svega muči i osjećaj izoliranosti. Žele pronaći ljude s kojima će se povezati i podijeliti svoje probleme, jer to nam je u stvari svima potrebno kako se ne bi osjećali sami i usamljeni sa svojim problemima koje nitko ne razumije. 

Osim toga, žele druženja kakva su nekada bila, prije djetetove dijagnoze, opuštena, sa starim prijateljima i bez ikakvih briga. I zbog toga ih često zna progoniti osjećaj krivnje. No, kada ste roditelj djeteta s teškoćama nije uvijek lako upoznati nove ljude, steći nove prijatelje, otići na neko opušteno i neformalno druženje s djecom. Prije kupovine ulaznice za dječji film ili predstavu u kazalištu treba ponekad dobro razmisliti i odvagnuti je li to moguće ili ne. 
Društveni krugovi roditelja s teškoćama se mijenjaju – postoji onaj prije i nakon dijagnoze. 

-Naš život se uglavnom vrti oko odlaska liječnicima, sastanaka sa specijalistima, traženja dijagnoza, planiranja rehabilitacija i terapija. nije baš veselo – ispričala je jedna mama djeteta s teškoćama.
– Kada smo napokon izašli na zrak – dodala je – primijetili smo kako se sve oko nas promijenilo. 

Druga mama objasnila je kako niti jedan odlazak na rođendansku zabavu ili neku drugu društvenu aktivnost ne može proći opušteno, a vrijeme ne može iskoristiti za druženje i povezivanje s drugim roditeljima.

Zato, ispričala je, najčešće završi po strani. -Ne mogu se opustiti na nekom okupljanju s puno djece. Stalno sam na oprezu. Moram promatrati svoje dijete. Hoće li me trebati? Hoću li mu morati asistirati? Hoće li mu se nešto dogoditi?

Kasnije, ispričale su mame, pozivi na druženja i piće se prorijede, jer vaše dijete nije dio krugova kojima pripadaju njihova djeca.
Izolacija koju dijete osjeća jer nije uključeno u neku vršnjačku grupu sada prelazi i na roditelja. 

No, tu je i svakodnevni manjak energije. Treba napraviti toliko toga za dijete, ako ne može samo. Pripremiti obrok, nahraniti, možda okupati, odvesti na wc, dodati ovo ili ono, vježbati s njim, voditi ga na vježbe, spustiti ili utovariti teška kolica u automobil. 
Nakon svega toga, dolazi i strah.

-Strah me da će moje dijete biti neprihvaćeno, maltretirano zbog svoje različitosti. Svaki dan se bojim za njezinu budućnost. Kućna izolacija mi zato često zna pružiti i osjećaj sigurnosti. Na žalost, ponekad se osjećam bolje ostajući kući i izbjegavajući začuđene ili sažaljive poglede u – ispripovijedala je mama Korina. 

Kako godine prolaze i djeca s teškoćama odrastaju, sve je teže naći dadilje ili člana obitelji, prijatelja koji bi priskočio u pomoć. Dakle, ne događa se normalan proces kao kod ostalih roditelja čija djeca odrastaju i osamostaljuju se.

Ti roditelji polako iznova grade svoj društveni život, nalaze nove interese i hobije. Roditelji s teškoćama “zapeli” su u svom svijetu te očajnički traže druge usamljene duše s kojima mogu provoditi vrijeme i koliko toliko održavati neke socijalne kontakte. 

Treba li nabrajati dalje? Često nestabilni, napeti ili uništeni bračni odnosi koji se ne mogu održavati normalnim intenzitetom kao i ostali. Usto, roditelji djece s teškoćama bore se s depresijom, anksioznošću i zdravstvenim problemima jer su sebe i svoje zdravlje često posve zapustili. 
Što učiniti?

Univerzalnog i svemogućeg rješenja, naravno nema. Ako je ikako moguće, pokušajte u svom gradu naći grupu podrške kojoj ćete barem moći izložiti probleme koji vas muče jer samim pričanjem o njima, dolazi olakšanje. Osim grupa, povežite se i s drugim roditeljima koji prolaze slično kao i vi. Osjetit ćete da niste sami. Svakako budite i u kontaktu s liječnicima, kako vašim tako i dječjima te se ne sramite potražiti pomoć stručnog terapeuta kada osjetite da se ne možete više nositi sa svojim problemima. 

foto: Freepik

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.