Istaknute teme Putoteka

Zabava i učenje: Muzej iluzija i Muzej 80tih

Muzej iluzija i Muzej 80tih dvije su atrakcije u centru Zagreba koje se svakako mogu naći na karti vašeg obilaska

Ovih smo praznika odlučili posjetiti barem dva muzeja, ali to je ispao i konačan broj muzeja koje ćemo obići. Vrijeme nam je, naime, proletjelo.

Kako smo u Tehničkom muzeju bili već više puta, Muzej čokolade smo posjetili u Austriji (ali doći će i naš na red), kada se sve zbroji o oduzme (a to su dječji interesi), odlučili smo se za Muzej iluzija i onaj 80tih.

Jednom ne tako davno krenuli smo na izlet na Plitvice i u jedan nazovimo ga objekt koji je bio otvoren. Barem prema Googleu. Zvali smo ga, nitko se nije javljao. Ma svratit ćemo, usput nam je. Došli smo, poljubili vrata. Srećom, kad si na Plitvicama, onda imaš izbora…ali, od tada uvijek volim nazvati i provjeriti radi li nešto u što idem.

Zvala sam oba na dan posjeta, nitko mi se nije javio. Iako su oba uredno radila. U Muzeju Iluzija objašnjavaju da se neka tamo kolegica javlja na telefon i ne znaju zašto se nije javila. U muzeju 80tih nisam ni pitala.

Muzej iluzija je po mom mišljenju, relativno malen i nije za manju djecu. Odnosno, njima će samo par stvari biti zabavno. Mi smo se zadržale nešto preko sat vremena, i to nam je vrijeme bilo nategnuto. Mnogi će s obilaskom biti i puno prije gotovi.

Drugi će pak, čija djeca vole slagati “nerješive slagalice” možda tamo provesti i znatno više vremena. Tih “mozgalica” ima 7-8, neke su srednje zahtjevne a neke i zahtjevnije, pa se na njima može izgubiti dosta vremena, ako dijete “zapne” da ih riješi.

Ako je vaše dijete jedno od tih mini genijalaca, ne zaboravite ponijeti jaknu na drugi kat gdje se mozgalice nalaze, jer dok je na prvom katu dosta toplo, drugi kat se, dok smo mi bile gore, nije uspio zagrijati. Smrznule smo se.

Ona djeca kojoj mozgalice pak nisu zanimljive, ili nemaju “živaca” za njih dulje vrijeme, na raspolaganju je tek nekoliko zabavnih punktova, koji su i inače najatraktivniji za fotografiranje i koje svi možemo vidjeti na društvenim mrežama.

Glava na tanjuru, kosa soba, optička iluzija da malena osoba sjedi na ogromnoj stolici, soba ogledala, klupa postavljena bočno, pa kad se nakon slikanja fotka zarotira dobijete dojam da osoba na njoj visi sa stropa i slično…ima par dobrih punktova.

Sličan smo muzej posjetili u Orlandu i naravno, to je neusporedivo, ali mislim da kod nas ipak ima prostora za rast i da bi trebalo dodati barem još po koju iluzionističku atrakciju.

Sve u svemu, mene nije pretjerano oduševio, kritičarka od 8 godina kaže da je njoj bilo super. Moja karta je stajala 50, a njezina 30 kuna. Osoblje nudi pomoć oko fotografiranja pojedinih atrakcija ako ste sami kao što smo nas dvije bile.

Muzej 80tih smo posjetili bez ikakvih očekivanja, a pridružio nam se i malac od 4 godine. Koliko smo karte platili ne znam, nismo bili sami, ali dvoje odraslih i troje djece – cijena 115 kuna.

Čitala sam da se radi o jednoetažnom stanu dobrostojeće obitelji iz 80tih godina. Stan uključuje dnevni boravak, kuhinju, spavaću sobu, ured, sobu za igru, predsoblje sa fićekom…Nisam očekivala puno. I tada naravno dobiješ puno. Jedva smo otišli nakon 2 i pol sata, mislim na sreću gospodične koja tamo radi. Klinci su interaktivni muzej pretvorili u igraonicu, uživali s loncima, starim suđem, pisaćom mašinom, starim igračkama, odjećom…

Možete igrati fliper, pisati na računalu, voziti se na Tomosu, puštati muziku iz 80tih, isprobati gramofon, pročitati stare časopise, a dobijete i finu tursku kavicu s kockama šećera u kojoj možete uživati u blagavaonici. Kuća časti.

I ovdje osoblje nudi pomoć oko fotografiranja, a ulaz je, koliko smo uspjeli vidjeti, dozvoljen i psima, jer se jedan šetao po muzeju.

Oboje klinaca zabavljeno do maksimuma.

Naš izbor za ponovni posjet pao bi opet na Muzej 80tih, iako mislimo da ćemo prvo obići nešto gdje još nismo bili.

foto: Dječja posla

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.