Blog Mamina posla Istaknute teme

Vječna tema: Nemojte terorizirati mene i moju djecu svojom sisom u javnosti!

sisom u javnosti

“Sisu u javnosti” najmanje vole vidjeti druge žene, dok su muškarci uglavnom tolerantniji


Dakle, dojenje je tema sama po sebi ne previše zanimljiva, osim možda mamama dojiljama. E, ali kada se spomene dojenje u javnosti, odmah je to “vruća tema” zbog koje možemo jedni drugima kopati oči, pa ju mi mediji rado svako malo ubacimo u naš repertoar.

Moram još spomenuti da je ta tema gotovo jednako omiljena ili ide uz bok temama kao “Trebamo li ljubiti djecu u usta” (fuj ne, to je odvratno/naravno, ljubim svoju djecu svuda i tko će mi zabraniti?!) i “Zajedničko spavanje s roditeljima – da ili ne” (tu nije bilo toliko čerupanja, iako bi se našao poneki sočni komentar).

I tako krenula po tisućiti put još jedna rasprava u nizu treba li gladnu dojenčad zaključati u kuću zajedno sa sisama njihovih majki ili ta gladna dojenčad ipak smiju ugledati svjetlo dana i na miru sisati na javnim prostorima.

Dojenje je svakako in zadnjih godina. Ako ne dojiš glupa si nemajka koja misli samo na sebe i svoju komociju. I zašto ne dojiš? Hajde, bit ćemo pošteni i saslušati tvoja neka kvazi – opravdanja, ali si u glavi mislimo da nema opravdanja ako ne dojiš, a možeš. A ako si žena i imaš sise, možeš! Nemaš mlijeka? Ajde, ne laži!

Dakle, utvrdili smo da je dojenje divno i krasno i najkorisnije za naše male bebe. Bočica s adaptiranim mlijekom je nužno zlo i razblaženi otrov. E sad, je li u redu hraniti dijete u javnosti? Ja sam prvo dijete dojila 14 mjeseci, drugo sada ima godinu dana i tko zna koliko će još sisati…nemam pojma i ne razmišljam si. Mogu reći da je meni dojenje puno veća komocija nego bočica. Nema pripreme, zagrijavanja, čekanja…

Kada poželim ići van ili kada sam morala sa starijom kćeri noćiti u bolnici, bila sam loša majka i moje je dijete jelo umjetnu hranu. Preživjelo je nekako. I bez pola muke se vratilo na sisu kao da ništa nije bilo.

Ja dojim u javnosti. I vidim u jednom komentaru da je jedna majka napisala, a nije zaboravila niti brižno napomenuti da i ona ima malu djecu, da ne želi da nitko nju i tu njezinu djecu terorizira sa svojim sisama u javnosti.

Točnije, kaže ovako:

– To je stvar kulture…no posto je mi kao narod imamo sve manje onda je sve to odjednon postalo “normalno”.
Ne, nije normalno i nekulturno je u najmanju ruku.
Podoji ga u autu svom, negdje sa strane gdje si sklonut ako bas moras. A ne vadit sise okolo na izvolte. Usto zasto bi meni i mom djetetu moralo bit neugodno kad šetamo ili sjednemo na kavu. Imamo i mi svoja prava a to su da tudje sise ne vire iz svakog kantuna. Imam i ja djecu i nikad mi nije palo na pamet to radit i maltretirat druge svojom bebom i njenim potrebama. Stvarno ste prešli sve granice razuma.

I ovaj komentar mi je bio “simpatičan”:

–  Naravno da ne!!!! Ne radi drugih nego radi sebe i svoje bebe!
Bebe imaju svoj ritam i svoje vrijeme za jest….onda tako i organiziraj svoje vrijeme!

I sad si mislim…ne idem do parka ili u šetnju autom jer to onda ne bi bila šetnja nego vožnja. Znači, za one koji se ne odvajaju od svog auta, ja samo izađem iz zgrade s kolicima i krenem…ne znam kako druge mame. Možda sam ja endemska vrsta? Ali možda bi mi netko, kada dijete ogladni, ustupio ključeve svoga auta, samo da me ne gleda? Isprobat ću tu metodu danas u parku. Bolje to nego da me ova gospođa naziva nekulturnom i nenormalnom.

Ne znam što je ista ta mama doživjela, ali po njezinom komentaru pretpostavljam da je netko izvadio sisu u neposrednoj blizini njezina lica (5 centimetara na primjer) i mahao njome prema njoj i njezinoj djeci i onda podojio svoje dijete koje je glasno srkalo i roktalo.

Jer ja, na primjer, kada idem dojiti, obožavam izvaditi sisu, pardon dojku da je svi vide. Što je više ljudi vidi, tim bolje, to mi je i bio cilj. Da svi rade kao ja, svijet bi bio ljepše mjesto!

Naravno da ću se skloniti/barem malo okrenuti na stranu gdje nitko ne bulji u mene, pokriti se nečime ili ako slučajno nemam ništa, dignuti majicu i zavući dijete pod nju da se ispod najede. U svojoj dugoj dojenačkoj praksi niti sama nisam vidjela ništa drugo osim, ispričavam se ako će netko reći da generaliziram, kod gospođa Romkinja. U nju naravno ne smijemo uprijeti prstom jer bi to značilo da pljujemo po nacionalnim manjinama, a tako neodgojeni ipak nismo!

I nemam više što nadodati na komentar te mame osim da ako teroriziram nju, zanima me kako su joj djeca već tako evoluirala da i njih to vrijeđa i uznemiruje jer moju klinku od pet godina zaboli živo za tuđe sise niti ih primjećuje. Ali ok. I imam za nju jednu poruku: Neka se dobro čuva tih sisa koje vire iz svakog kantuna!

Ova druga gospođa sa savjetom nije napisala ima li djecu, pa ću povjerovati da živi u slatko, blaženom neznanju. Moje dijete je prvih nekoliko mjeseci jelo stalno. Koliko god sam pokušavala udovoljit ovima koji su željeli da si organiziram vrijeme, nije mi uspijevalo. Možda i bi da sam iz grada trčala kući svakih 45 minuta i onda opet tračala u grad dovršiti kavu. Spasila bih ostale užasa, sebe sramote, dijete bi bilo sito, a ja organizirana.

Danas, iako svoje dijete podojim (ma na silu ako treba, iako nije gladno, ali mora jesti prije izlaska zbog svih koji to žele), ono nekad vani hoće cicati jer je umorno, preplašeno, uzrujano, žedno…Da bih ugodila drugima, lijepo ću jednogodišnjaku objasniti da je trebao cicati doma, kad je za to bilo vrijeme. Jer ljudi moji, djeca nište ne vole toliko kao red i organizaciju i to vam oni izrazito poštuju.

I sad dok ovo pišem vidim još jedan zanimljiv komentar kojeg ne mogu preskočiti. Kaže jedna mama, koja isto doji, da se ona lijepo pokrije dok to radi te da postoji razlika između dojenja iz potrebe i dojenja iz preseravanja. Bože, i ja bih htjela oko za te fine nijanse pa da znam prepoznati one koje preseravački doje da im kažem što ih ide! Što se tu preseravaš s tim svojim dojenjem, ha?! Bravo mama!

I za kraj, moram još reći da su većinu ( ako ne i sve) otrovne komentare napisale žene. Sestre po sisi. I onda se mi čudimo što smo jadne, potlačene, zgažene i degradirane u ovom okrutnom svijetu. Ma dobile smo točno ono što smo zaslužile jer nam je taj zlobni tračerski dio mozga jedini očito razvijen kako spada.

Evo političari (većinom muškarci jer žene su valjda na listama samo kako bi zadovoljile neku mizernu kvotu) bez problema seru u javnosti i to još gledamo na javnoj televiziji, ali sisa druge žene bogme bode i oko i uho i dostojanstvo. Što reći? Pazite kada skrećete jer možda baš netko doji iza ugla i zgadi vam namjerno život, uništi dan i još će vam se preseravati što ona doji, a vi ne!

foto: Sandor Weisz

1 komentar

Komentirajte