Blog Mamina posla

Vamos a la plaža i nosimo sve!

plaža

Plaža – mjesto na koje selimo

Postoje ljudi koji znaju da je manje više. Mi na žalost, nismo ti ljudi. Mi smo ljudi koji misle da nikad nije dovoljno. Mi smo oni koji kad idu na plažu izgledaju kao da se sele.

Nekidan sam u jednoj roditeljskoj grupi čitala baš o toj temi. Što vi, mame, nosite na plažu? Bilo je par minimalistica koje su napisale da nose, sram me i napisati, samo ručnik. To je sve što im treba.

Bilo je i onih super organiziranih kojima su knjiga i krema za sunčanje te eventualno bočica vode obavezna oprema. Djeca? Njima je more dovoljno. Bože, zapitam se, što nije u redu s nama?

I onda pročitam toplu ljudsku priču o hrvatskoj obitelji na ljetovanju koja je cijeli obrok ponijela na plažu i onda ih je netko potajno snimio i negdje objavio. Novinari su od toga napravili cijeli tekst uz komentar da se pokušamo ne smijati kada vidimo što je ta obitelj sve ponijela na plažu.

I kad ih vidim, kako onako lijepo sjede u krugu na svojim stolicama i papaju, odmah mi je lakše. Nismo sami. Nismo usamljeni. Iako je bilo zlobnika koji su ismijavali taj pozamašni obrok s prilozima.

Mi smo se pomirili s tim da na plažu nosimo sve i da nam je i to ponekad premalo. Trebalo je malo organizacije i malo truda, ali uspjeli smo postići savršenu lakoću planiranja koja nam omogućuje da što dulje ostanemo na plaži.

Krema za sunčanje: svi faktori. Djeci 50, nama 30. Pa posebna za lice. U jednoj su vrlo mudroj ženskoj grupi rekli da se prvo nanese faktor, pa onda neko ulje za brže tamnjenje, jer helou, nitko se ipak ne želi vratiti blijed s plaže, pa onda i to neko ulje treba ubaciti.

Stolice su došle s godinama. Bole leđa, pogotovo kad čitam knjigu na ručniku, na trbuhu. Ni ustati više ne mogu od križa. E, pa neću se s plaže vraćati ukočena i tražiti kozmodisk po kući.

Onda – knjiga. Možda ima nade i da pročitam koju stranicu. A dok ima nade, ima i knjige. Neka nje.

Suncobran koji najčešće i ne otvorimo jer nađemo hlad pod nekom palmom. Ali nek se nađe. Nećemo biti neodgovorni. Uostalom, uzak je, fino se uklopi, ni ne primjećujemo ga.

Podloga za ležanje jer su ručnici pase, osim kad se klinci krenu smrzavati po izlasku iz vode na plus 35 i moraju se zamotati kao mumije.

Termo torba u kojoj vodu hladimo smrznutim vodenim balonima. I pice za živce. Te termo torbe su stvarno spas. Nema goreg nego kad si nakon sat vremena žedan kao pas, vode nigdje na vidiku ,a tvoja topla ko’ piša…

Ovdje gdje ljetujemo na plažama kafići ne postoje pa se na plažu i ne ide bez coffee to go. Kako li je dobro pijuckati kavicu i gledati kako vaši najdraži iskaljuju svoju hiperaktivnost u vodi. Gotovo kao neka vrsta morske terapije.

Napuhance svih vrsta jednostavno volimo. Sve oblike, sve boje. I nikad ih nismo ponijeli na plažu i ostavili ih zaboravljene u hladu. Uvijek nadopunjavamo kolekciju pa smo skupili već zavidan broj primjeraka. Možda je vrijeme da ipak podvučemo crtu.

Netko je napisao da je jedva dočekao da djeca malo odrastu da se riješi tih gluposti, a ja si mislim, kako to mislite draga gospođo?! Pa nije to samo za djecu, to je i za nas odrasle! Tko nije jahao na jednorogu po vodi, ne zna što je ljetovanje.

Maske za ronjenje, jer hej, podmorje je i više nego zanimljivo, pa čak i ako je 30 centimetara ispod površine.

Ponekad treba nešto i pojesti kada se izađe iz mora. Iako to nije ručak od tri slijeda kao kod te obitelji koja se fino častila na plaži, i mi zapalačinkarimo ili jedemo na primjer tortilje ili lubenicu.

A kada su djeca već vani i malo bi se odmorila, sreća je velika što smo ponijeli i kantice i lopatice i sve ostalo jer nikad nisi prestar da te zakopaju u pijesku! To je inače jako opuštajuće, fina topla jama, i gore vas zatrpaju gomilom pijeska, dobro je za kostobolju. I fotke budu dobre. A možete biti i staromodni i graditi kule od pijeska.

Možda se pitate imamo li magaraca koji nam to sve donese do plaže? Ti magarci smo dakako mi! Zahvaljujući tome što se danas sve može sklopiti, presaviti ili imati ručku, a od nas dvoje odraslih svatko ima 4 iskoristiva uda, dosta smo uspješno savladali i vještinu natovarivanja.

Test izdržljivosti – položen!

I što reći? Poštujemo minimalizam, divimo mu se izdaleka ali u našem srcu jednostavno nema mjesta za njega. U knjižnici nikad ne posudim samo jednu knjigu. Nikad ne uzmem jednu kuglicu sladoleda. Na plažu nikad ne nosim samo ručnik.

Ako ste i vi jedni od onih kojima treba sve, utješite se da niste sami i neshvaćeni. Kako djeca rastu, nama stvari ne silaze s popisa već se samo gomilaju. Što reći kad su nekidan i barbike imale svoj piknik na plaži do nas?!

Ako su vam dovoljni samo ručnik i knjiga – još i bolje. Naši će napuhanci imati više mjesta 🙂

Ugodno vam ljeto, minimalističko ili ne.

foto: Dječja posla

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.