Edukacija i savjeti Istaknute teme Za roditelje

Upisi u školu: Što mame misle o traženju odgode za polazak u školu i čega se najviše boje

mame predškolaca

Upisi u školu najstresniji su za roditelje koji strahuju kako će se njihovi dojučerašnji vrtićanci prilagoditi “novom režimu”


Testiranja kod psihologa, rješavanje zadataka, sistematski pregledi  i još puno toga nalazi se svake godine u ovo vrijeme pred mamama predškolaca. Stres je često više rezerviran za roditelje nego samu djecu koja se još uvijek bezbrižno igraju u svojim vrtićima.

Neke mame, iako naglašavaju da su im djeca pokazala iznimnu sposobnost na testovima znanja, ipak razmišljaju o odgodi upisa u školu zbog emocionalne nezrelosti, zaigranosti i sličnih razloga. Porazgovarali smo zato s nekoliko mama predškolaca i saznali što one misle o tom pitanju i što ih najviše brine vezano uz polazak u prvi razred.

– O odgodi škole za godinu dana mislim sve najbolje. Ako su roditelji i psiholog procijenili da dijete nije dovoljno zrelo, treba pričekati. Godina dana djetinjstva više neće nikome naštetiti u životu. A i bolje je biti najstariji u razredu nego najmlađi i to govorim iz vlastitog iskustva – ispričala je mama Alma Filipović. Navodi primjer svoje prijateljice iz razreda, Maje, koja je krenula u školu sa šest, dok je ona sama imala sedam godina.

– Maja danas ima ružna sjećanja i osjećaje vezano uz školu i zlobne komentare djece, koje ja istovremeno nisam doživljavala. Ja to pripisujem razlici u godinama – dodala je Alma. Kao najveće brige vezane uz polazak u školu navodi učitelja ili učiteljicu. Hoće li to biti netko dovoljno kompetentan i osjetljiv na dječje potrebe?

– Što se tiče maloga, tu nemam brige, kako će svi tako će i on – zaključila je.

Ana Silić također se slaže s traženjem odgode, no samo ako je ona opravdana i zajednički donesena i realno procijenjena od strane logopeda, psihologa i roditelja. Što se tiče njezinog djeteta, najviše ju brine kako će se uklopiti među vršnjacima.

– On je dosta izbirljiv kod odabira društva i to je jedna od mojih najvećih briga, hoće li pronaći nekoga tko mu odgovara. Iduće što me brine je hoće li u razredu biti neke problematične djece koja će stvarati problema, i što je još gore, hoće li biti problematičnih roditelja  koji neće reagirati na takvo ponašanje – objasnila je Ana.

S odgodom zbog zdravstvenog stanja djeteta slaže se mama Valentina koja smatra da ako dijete zbog nečega zaostaje kako u psihičkom, fizičkom ili emocionalnom razvoju, odgoda može puno toga promijeniti.

Prilikom polaska djeteta u školu najviše ju brine pristup učitelja, kao i ranije Almu.

– Kakav će učitelj biti? Može li on prepoznati djetetove talente i usmjeravati njegov razvoj? Imaju li učitelji uopće dovoljno vremena baviti se odgojnim komponentama ili su im satnice pretrpane sadržajem koji se odnosi samo na učenje djece – pita se Valentina.

Kada je odgoda u pitanju, Jelena Filić ispričala nam je da će svakako vjerovati onome što joj kažu stručnjaci te ako oni prosude da je dijete spremno za školu, odgodu neće tražiti, iako su je neki ljudi iz okoline nagovarali na to.

– Ja iskreno vjerujem u profesionalce i sustav te ako oni kažu da je moje dijete spremno za školu, vjerovat ću im. Neke prijateljice su me nagovarale da tražim odgodu zato da mi mali “zreliji”, ali nisam sigurna da sam dovoljno kompetentna donijeti tu odluku koja je eventualno suprotna od mišljenja stručnjaka – kazala je Jelena.

Njezini najveći strahovi prilikom upisa su djetetova živahnost koja bi mu mogla utjecati na koncentraciju.

– Strah me hoće li biti dovoljno koncentriran na sve predmete i kako će izgledati to što će mirno morati sjediti u klupi. Hoće li dosađivati učiteljici jer je navikao da u vrtiću stalno može govoriti svoje mišljenje i raditi ono sto želi, odnosno ne mora raditi ono što ga ne zanima. S druge strane, svako dijete će se trebati prilagoditi na novu sredinu tako da će svima biti slično – zaključila je Jelena dodajući kako postoji i veliki problem školskih praznika jer treba organizirati čuvanje djece budući da godišnji odmori ne pokrivaju cijele praznike.

Mama Sandra, mama predškolca i vrtićanca, smatra da je po pitanju odgode najvažnija procjena koju donese psiholog. Također, smatra da bi ta godina odgode trebala biti uvjetovana upisom u redovni vrtićki program kako bi se dijete socijaliziralo i steklo druge korisne vještine, inače odgoda nema nikakvog smisla.

Kvaliteta školske ustanove najveća joj je pak briga prilikom upisa.

– Izuzev općeg školskog sustava svaka škola ima svoj način rada. Voljela bih da moje dijete kroz osnovno školovanje dobije sto bolje temelje. Da škola potiče istraživanje i interes učenika, da sudjeluje u projektima odnosno da je interaktivna. Vjerujem da iz škola koje puno ulazu u raznolike programe izlaze djeca sa širim spektrom znanja i dubljim načinom razmišljanja. Samim time kultura ponašanja među vršnjacima je daleko bolja – zaključila je Sandra.

Što bi dijete trebalo znati prilikom upisa u prvi razred?

Ove mame s nama su podijelile i mišljenja kojim bi znanjima i vještinama djeca već trebala raspolagati prilikom upisa u prvi razred osnovne škole.

– Osim razvijene, za dob, grafomotorike, trebali bi znati prepoznavati veći broj slova dosta slova i pisati barem na svoj način, velika štampana slova te brojeve.  Ne mislim da trebaju znati sve, ali neko početno znanje jako pomaže savladati sve ostalo – vjeruje Sandra.

– Možda su to neke stvari koje bi bolje procijenili stručnjaci. Pretpostavljam da je dobro ako dijete zna napisati svoje ime i prezime te nacrtati ljude jer se vjerojatno po tim stvarima određuje stupanj razvoja. Važan je i djetetov govor, ali nisam sigurna da li se on gleda kod testiranja za upis u školu. Na žalost mnoga djeca imaju problem s govorom, a premalo je stručnjaka kojima bi se roditelji mogli obratiti za pomoć kako bi prije upisa u školu započeli s govornim vježbama – rekla je Valentina.

– S obzirom da se od drugog polugodišta očekuje da dijete čita s razumijevanjem mislim da je jako bitno da zna slova i brojke, ali i čitati. Ne mislim tečno, ali da zna pročitati neke jednostavnije rijeci te da uspije kroz prvo polugodište izvježbati to čitanje. Mislim da je prvo polugodište prekratko vrijeme da se sve to savlada kako spada bez predznanja  – smatra ana.

– Dijete bi po meni trebalo znati prepoznati sva slova te znati napisati svoje ime i prezime. Zavezati cipele. Potom,  samo se nahraniti i obući. Obrisati guzu i biti sposobno poštivati tuđi autoritet i mirno sjediti za vrijeme nastave – komentirala je Alma.

foto: pixabay.com

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.