Istaknute teme Zdravlje i sigurnost

Tjedan je cijepljenja, provjerite zašto je kriva teza da je ono potpuno nepotrebno

U Hrvatskoj djeca cijepe protiv ukupno deset bolesti, dok je u nekim državama taj broj veći


Iako je cijepljenje nedvojbeno jedna od dokazano najučinkovitijih medicinskih mjera koja je spasila milijune i milijune života, danas svjedočimo da je ono, paradoksalno, postalo žrtva svojih vlastitih uspjeha. Tako se danas, kada su zahvaljujući cijepljenju u svijetu odavno iskorijenjene velike boginje,  kad u Hrvatskoj više nema oboljelih od dječje paralize i difterije, kada nam djeca više ne umiru od neonatalnog tetanusa, milijarne tuberkuloze, tuberkuloznog meningitisa ni ospica, kada je učestalost hripavca višestruko smanjena, a ospice i rubela su pred samom eliminacijom, sve češće može čuti da je cijepljenje potpuno nepotrebno i da se djeca neopravdano izlažu potencijalnim rizicima odnosno štetnim učincima cijepljenja.

Pri tome se navode rezultati često upitnih znanstvenih istraživanja koje se unaprijed odbija metodološki analizirati kako bi se objektivno utvrdila težina i vjerodostojnost argumenata koji se nekritički i neetički koriste. Pri tome se spremno zaobilazi i statistika o broju oboljelih prije i nakon uvođenja cijepljenja, koja je za Hrvatsku sljedeća:

Ovim brojkama treba dodati i spriječene brojne hospitalizacije, teške i nerijetko trajne komplikacije,  kao i smrti od zaraznih bolesti (npr. prije uvođenja cijepljenja protiv ospica je od ospica godišnje umiralo  desetak djece godišnje).

Ponovne pojave većih epidemija ospica u mnogim su državama izravna posljedica necijepljenja djece zbog straha roditelja izazvanog širenjem raznih pogrešnih informacija. S obzirom na način na koji se takve informacije šire, taj strah i osjećaj nemoći roditelja je razumljiv, kao što je razumljivo da svaki roditelj želi samo ono što je najbolje za svoje dijete.

Međutim, nedavna smrt od difterije necijepljenog dječaka u Španjolskoj, kao i slučaj necijepljenog dječaka u Sloveniji koji je zbog tetanusa završio na respiratoru i jedva preživio, trebali bi biti dovoljno veliko upozorenje što nas (opet) čeka budemo li pod utjecajem brojnih dezinformacija koje nas preplavljuju počeli olako donositi odluke o necijepljenu svoje djece.

O važnosti korištenja pouzdanih izvora provjerenih i točnih informacija o cijepljenju možete pročitati i na stranicama Svjetske zdravstvene organizacije, koja je pokrenula web stranicu Vaccine Safety Net da bi korisnicima interneta pružila pouzdane informacije o sigurnosti cjepiva.

Što je kalendar cijepljenja?

Kalendar cijepljenja je vremenski slijed primanja cjepiva, tj. shema cijepljenja (engl. Vaccine schedule, neovisno o tome je li cijepljenje obavezno ili preporučeno. On pokazuje u kojoj dobi i s koliko se doza preporučuje cijepljenje.

U Hrvatskoj se prema Kalendaru cijepljenja djeca cijepe protiv ukupno deset bolesti, dok je u nekim državama taj broj veći, pa tako u svom kalendaru cijepljenja imaju i cijepljenje protiv vodenih kozica, rota virusa, pneumokokne bolesti, meningokokne bolesti i hepatitisa A.

Često se kao jedan od glavnih razloga protivljenja cijepljenju navodi to što je cijepljenje obavezno pa se navodi da bi bilo bolje da je ono dobrovoljno i ostavljeno na izbor roditeljima. Međutim, iskustva drugih zemalja pokazuju da postizanje cijepnih obuhvata potrebnih da se i dalje održi ovako povoljno epidemiološko stanje po pitanju zaraznih bolesti protiv kojih se cijepi ne ovisi nužno o tome je li cijepljenje obavezno ili preporučeno. Radi se o puno složenijem pitan

Nažalost, pojedinci koji negiraju vrijednost cijepljenja kao javnozdravstvene mjere, pod krinkom borbe za pravo na izbor nerijetko šire dezinformacije o cijepljenju kao postupku. Zanimljivo je da oni koji su protiv obaveznog cijepljenja posebno ističu da nisu protiv samog cijepljenja nego protiv obveze cijepljenja. No, ako netko nema ništa protiv cijepljenja jer istinski razumije dobrobiti takvog postupka, tada je manje važno je li cijepljenje provedbeno organizirano kao obavezno ili preporučeno.

Zbog toga su u razvijenim i uređenim državama kao što su skandinavske države cijepni obuhvati protiv, primjerice, ospica veći od 95 %, premda cijepljenje nije obavezno. U tim državama roditelji sami dovode svoju djecu na cijepljenje jer su izrazito motivirani da svoju djecu zaštite u najvećoj  mogućoj mjeri.  Takve visoke obuhvate imaju, međutim, i neke države s obveznim cijepljenjem, kao što su Slovačka, Češka, Poljska i Mađarska. Na drugoj je strani primjer Rumunjske u kojoj cijepljenje odnedavno nije obavezno. ali je  cijepni obuhvat niži od 90 % te trenutno ima veliku epidemiju ospica s više od 4000 oboljelih i 19 umrlih osoba, uglavnom djece.

Neke države u kojima cijepljenje nije obavezno, poput SAD-a, koje volimo spominjati kao demokratske, snažno preporučuju cijepljenje i postavljaju ograničenja za upis necijepljene djece u vrtiće i škole. U Australiji uskraćuju dječji doplatak ako djeca nisu cijepljenja, jer se radi o javnozdravstvenom pitanju i zdravlju djece. SAD u viznom režimu ima zahtjeve za određenim obaveznim cijepljenjima i testiranjima, a neke države prema međunarodnom sanitarnom pravilniku mogu uvjetovati osobama ulazak u zemlju potvrdom o obavljenom cijepljenju protiv žute groznice.

Koliko dugo traje zaštita?

Za većinu je cjepiva utvrđeno trajanje zaštite od bolesti.

  • Tako praćenje dugotrajnosti zaštite nakon dvije doze cjepiva protiv ospica i rubele pokazuje da ona traje onoliko dugo koliko je cjepivo u upotrebi i smatra se da će vrijeme pokazati da je doživotna.
  • Zaštita od zaušnjaka traje različito dugo i smatra se da desetak godina nakon cijepljenja počinje postupno slabiti.
  • Zaštita nakon kompletnog primarnog cijepljenja protiv tetanusa i prvog docjepljivanja traje 5-10 godina, a nakon dodatnih docjepljivanja se smatra da traje oko 20 godina.
  • Slično je i sa cijepljenjem protiv difterije.
  • Zašita od hripavca počinje slabiti 5-7 godina nakon cijepljenja pa odrasle osobe praktički nemaju zaštitu stečenu cijepljenjem u djetinjstvu. Međutim, hripavac u odraslih nije tako teška bolest kao u male djece, kod koje hripavac može biti smrtonosan.
  • Prema postojećim podacima, smatra se da je zaštita od hepatitisa B nakon provedenog kompletnog cijepljenja (tri doze) doživotna.
  • Zaštita od dječje paralize nakon kompletnog cijepljenja i docjepljivanja smatra se doživotnom.
  • Dužina trajanja zaštite protiv invazivne bolesti izazvane Haemophilusom influenzae tipa b (Hib) nakon cijepljenja nije poznata, ali se zna da štiti djecu u dobi kada je invazivna Hib bolest najčešća (prvih nekoliko godina života, slično kao i hripavac).
  • Isto vrijedi i za zaštitu od pneumokokne bolesti nakon cijepljenja konjugiranim cjepivom.
  • Smatra se da zaštita od meningitisa i drugih teških oblika tuberkuloze koji su posljedica širenja uzročnika krvlju traje najmanje dvadeset godina nakon BCG cijepljenja.

Izvor: Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.