Blog Mamina posla Istaknute teme

Stvaraju li tete u vrtiću pritisak roditeljima da izvade djecu iz grupe preko ljeta?

tete u vrtiću

Tete u vrtiću naspram roditelja  – imaju li premalo razumijevanja ili ih mi ipak ne cijenimo dovoljno?


Jednom, ne tako davno, dok moja curka nije išla u vrtić, sve te vrtićke peripetije me se nisu ticale. Bolesti – zaobilazile su nas. Adaptacija – koga, čega? Problemi – bezbrižni smo. Godišnji odmori – nama je svaki dan godišnji. No, krenuli smo i mi u vrtić i tada smo od onih koji ne misle ništa postali oni koji imaju mišljenje.

Sjećam se da mi je prijateljica u doba našeg nevrtićanca pričala priču koja mi je baš strašno zazvučala. Došlo je ljeto i tete u grupi su je tražile da zapiše koliko dugo i kada joj kćer neće dolaziti u vrtić.

Kako to one i zašto traže, tada mi je bilo enigma, a rasplet priče nevjerojatan. Uglavno, prijateljica je rekla kako male neće biti u vrtiću dva tjedna i tete baš nisu bile najsretnije.

Frendica, i tako utučena valjda zbog spajanja grupa i mijenjanja teta, tužna što ne može uzeti više godišnjeg  je rekla da eto ona i muž sne mogu uzeti dulje od dva tjedna. A tete, ako se dobro sjećam, su pitale, zašto mama ne uzme posebno dva tjedna i tata posebno dva tjedna godišnjeg, pa onda mala ne bude u vrtiću mjesec dana.

Ostadoh u šoku. Evo kako ti netko na brzinu isplanira obiteljsko ljetovanje i ukaže ti na tu malu sitnicu koja je tebi promaknula. Onda šugava dva tjedna godišnjeg nemoj provesti s mužem jer ćeš tako dijete na mjesec dana maknuti iz vrtića. I što onda ako ste planirali na more? Ne mogu onda oba roditelja ići, tko bi platio 4 tjedna Jadrana?!

Ali što reći? Jer godišnji odmori očito su svetinja, i njima i nama, i glavni kamen spoticanja. Borba za nekoliko dana slobode više, tjera nas sve da izvlačimo i najteže oružje.

Prošlo ljeto je i moja curka bila u vrtiću i kako se lipanj bližio kraju, grupa se počela osipati. Ja imam i dedu i baku na raspolaganju za čuvanje, radim od kuće, no kako je ona željela biti sa svojim prijateljicama, a u vrtiću je i tako bila od 10 do negdje 14.3 ili 15 sati, nisam uopće razmišljala do kada će ići.

Jedna poznata teta, jedna nepoznata, sve manje poznatih u grupi, grupe spojene, a ja stalno ispitujem: Klea, hoćeš da sutra ne ideš u vrtić, možeš ići kod bake i dede, reci mi kada ne bude više tvojih prijateljica…

Ona stalno ponavlja ne i ne, hoće ići da njene cure ne bi ostale same. Neka joj se nova djeca ne sviđaju, ali to joj nije problem. A nije neki otvoreni i društveni tip.

Na kraju, budući da sam u to doba imala i bebu od mjesec i pol, koja je pokupila jednu nesretnu vrtićku virozu, vadim malu na preporuku pedijatra iz vrtića, kako bi beba ojačala do rujna.

Dva mjeseca praznika tijekom kojih je bilo i lijepo i zabavno  – išlo se na more, išlo se na izlete. Našli smo se i s nekim prijateljicama iz vrtića jer su joj falile. Iako je od rujna kretala u novu grupu, jedva je dočekala. Tko ju god zna, zna koliko je teško prilagodljiva i osjetljiva. Zašto to kažem? Kažem to jer sam se nedavno na društvenim mrežama našla dovoljno glupa da se upustim u raspravu s tetom iz vrtića. Jer rasprave nema. Nema crnog i bijelog i nema krive i ispravne strane. Uvijek ćemo (ustvari uglavnom, da ne budem isključiva), mi roditelji pričati jedno, a tete drugo.

Mi da djeca uglavnom vole ići u vrtić i da nemamo izbora izvaditi ih iz vrtića cijelo ljeto jer gotovo nitko nema taj luksuz da dobije dva mjeseca godišnjeg odmora. Pitat ćemo se, zašto nas svako ljeto pitate isto, zašto savjetujete da roditelji razdvoje godišnje odmore i zašto nam uz sav stres koji imamo, vi još nabijate dodatni, govoreći da naša djeca trpe stres jer su u vrtiću iz kojeg ih nemamo luksuz izvaditi.

Nije istina da su sva djeca pod stresom. Nije istina da ne žele ići u vrtić preko ljeta. Nisu svi uplašeni zbog spajanja grupa. Najlakše je to reći roditelju, koji se onda osjeća kao hladna životinja što svoje dijete “koje samo želi biti s njim” ujutro ostavlja u vrtiću jer nema drugog izbora. Što da ti ljudi rade? Izmisle toplu vodu, kloniraju se, pospu pepelom, unajme rođake, daju otkaze…?

Evo što mi je na moj sličan komentar odgovorila jedna teta iz vrtića, kada sam joj među ostalim napisala da je moja kćer izludila nakon dva mjeseca kod kuće bez vrtića. Ponekad se pitam, tko to odgaja našu djecu?

“Draga Sanja vjerujem da ste vi izludili, no nebitno.

Grupe su prepunjene cijele godine(osobito ljeti),a ljeto je nama odgojiteljima i djeci stresno više nego ikome,spajanja,drugi objekti,promjena odgojitelja,tužna djeca jer ne mogu na more,nema im prijatelja,čak ima dosta onih koji znaju da su im roditelji kući a oni u vrtiću.
Sreća da Vi ne raspolažete plaćama,koje si ionako mizerne za tako odgovaran posao.Umjesto da podržavamo jedni druge i da svi budu plaćeni za svoj posao da mogu voditi “normalan” život,onda naiđem na ovakve komentare.

Nismo svi u mogućnosti pokrenuti svoj posao, nažalost,ali mi je drago zbog Vas.Moje radno vrijeme nikad ne prestaje a vjerujem niti drugih kolegica koje prolazi u pripremama,skupljanju materijala,da ne govorim kako velika većina odvaja od svoje plaće za potrebe kvalitetnog rada s djecom.Neposredni rad s djecom je 5,30 ili 6 sati,a ostalo uključuje sve već spomenuto i još mnogo toga,no ne bih Vas time zamarala.
Prevelika je to odgovornost za bilo koga,što se može i vidjeti po plaćama u našoj državi.
A to da tete žele što manje raditi,nije istina..mislim da svi zaslužuju svoj godišnji odmor.
A što se tiče toga vađenja djece na tri mjeseca,to draga Sanja uopće nije upitno,to svatko zna i razumije.
Samo mene čudi što se svi odmah obruše na tete i njihove plaće.Što će tek biti kad krenu u školu?!”

Ova teta u vrtiću komentirala je tekst objavljen na jednom portalu, u kojem je napisano da djecu treba izvaditi iz vrtića preko ljeta jer dijete trpi stres ako ostane u vrtiću. Dijete se kažu u tekstu, zaželi svoje kuće, svojih igračaka, roditelja.

No, moj komentar o tome kako djeci možda to ipak nije toliki stres, sveo se na ono što uopće nije bila tema rasprave,  a to je da roditelji ne cijene tete i njihov rad i da one imaju male plaće od kojih još odvajaju kak obi život i razvoj naše djece bio kvalitetniji.

Kaže ova teta, svi zaslužujemo svoj godišnji odmor. I to nije uopće upitno. Mnogi bi željeli dva mjeseca godišnjeg, ali eto, ne ide. Zasluženi godišnji odmor po meni nije taj da nema niti jednog djeteta u grupi. A ako se ne varam, tete dobiju svoj godišnji odmor. Zasluženi. Uostalom, čiji godišnji nije zaslužen?

O visini plaće neću niti raspravljati. Svatko će za svoj posao reći da je važan i odgovoran, jer i je. Bez svih nas u hranidbeno/radnom lancu, ništa ne bi funkcioniralo. To smo učili u prvom osnovne. Da niti jedna posao nije manje važan – jednako su bitni i liječnik i djelatnik čistoće. Je li itko od nas u potpunosti zadovoljan svojom plaćom? Malo tko. nitko neće reći da misli da zarađuje previše. Svi ćemo uvijek sebe smatrati potplaćenima.

Netko će reći da tete rad edivan posao i da ih nitko ne može dovoljno platiti…vjerujem da mnoge da i da jednako tako neke ne. Ali mnogi ljudi rade divan posao i sve radnike treba jednak ocijeniti. Ne mogu djelatnici u Hitnoj pomoći odlučiti da će primati šest slučajeva dnevno preko ljeta jer bi željeli malo usporiti tempo.

Što će biti kada djeca krenu u školu,pita se ova teta?

Vjerojatno od toga strepe i mnogi roditelji. No barem su još tijekom godina u vrtiću, kojeg za razliku od škole ipak plaćamo, mogli biti mirni i ne razmišljati o tome. Ili ipak ne, jer i tada moramo zrbinuti djecu negdje na mjesec ili dva.

I na kraju, ispada, svi smo pod stresom. Roditelji jer ne znaju gdje će s djecom, djeca jer će morati ostati u vrtiću i tete jer su djeca još tu, a ljeto je već debelo odmaknulo.

foto: Guimo.

2 komentara

  • Poštovana Sanja! Iznad svega jedan vrlo ne profesionalan članak. Bilo bi jako dobro da se raspitate prije nego pišete ovakve članke koji su nažalost odraz današnjeg hrvatskog novinarstva. Osobe koje rade u vrtićkim objektima se zovu odgojitelji (za djecu smo tete) i tako bi nas trebali oslovljavati roditelji jer radimo u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Prije svakog ljeta naša je dužnost pitati roditelje tko će od djece iz skupine dolaziti u vrtić jer to određuje broj dežurnih vrtića tj. objekata koji će biti otvoreni. Iz iskustva nakon dugih godina rada u struci tvrdim ljetno je dežurstvo ne stresno nego katastrofa za djecu. Tokom cijelog ljeta djeca promijene i po 50 odgojitelja što nikako ne stvara djeci ni osjećaj sigurnosti a ni sreće. Roditelji koji su primorani ostavljati svoju djecu zbog rada najčešće su dragi, požrtvovni roditelji koji i sami iznose svojim odgojiteljima žalost radi ne provođenja vremena sa svojom djecom. Danas kao nikad ( a to mi vidimo iz prve ruke) postoji “kriza obitelji”. Dijete koje uz svoju obitelj, mamu, tatu, brata, sestru ” želi” i “ludi” jer ne ne ide u vrtić nakon “odrađene” cijele godine ima debelih problema u obitelji. Djeca se sve više koriste kao “ukras” a ne kao bića kojima je potreban cijelovit razvoj uz prve odgojitelje, roditelje. Pitate se što će biti kad krenu u školu? Postoje produženi boravci (čitaj brigo moja moja prijeđi na drugoga). Ali djeca pamte. I te kako pamte. Sve što roditelji ulože ili ne ulože i njih vrati se. I to sa kamatama.

    • Ovo je odlican clanak. Ako se tete/striceki (ja cu ih zvati kako ja hocu, ali oni sebi vole davati na vaznosti pa inzistiraju da ih se zove odgojiteljima) ne slazu sa cjelogodisnjim radnim vremenom onda bi trebali razmisliti o promijeni profesije. Nasa obitelj uzima godisnji odmor kada nama odgovara i ako ga ne zelimo uzimati po ljetu to se ne treba nikoga ticati. Sve dok ravnatelj/ica vrtica (ili tko vec ima moc za donosenje odluka) ne odluci da vrtic nece raditi po ljetu tete/sticeki se nemaju ovdje sta uplitati niti gnjaviti roditelje. Kao sto se nikoga ne treba ticati nas stil zivota i nase odluke da oba roditelja rade (pa nam u tom slucaju trebaju usluge cuvanja djece). Gospodo tete/striceki vi ste ovdje radi nas, a ne mi radi vas. Nas novac i nas porezni novac (da, da, ona cijena vrtica koju roditelj placa nije stvarna cijena, nego se razlika doplacuje iz poreza/prireza) ide od nas k vama. Vasi poslovi ce postojati sve dok ima nase djece koja idu u vrtic. Ako nekome to ne odgovara svoju zalbu bi trebao/la uputiti na neku odgovarajucu adresu I to bez prozivanja roditelja. Bas se i ja nekad pitam tko nam to pomaze odgajati djecu.

Komentirajte