Rutina prije spavanja razlikuje se od zemlje do zemlje – neki su opušteniji, dok drugi slijede uvijek isti uzorak
Novi Zeland
Ovdje su prvaci uranom odlasku u krevet – naime prosječan roditelj Novozelanđanin gasi djeci svjetlo već oko 19:30! Rutina koja prethodi je dosta uobičajena: kupanje, čitanje knjiga, krevet.
Djeca uglavnom spavaju sama usvojim sobama, a roditelji imaju dosta slobodnog vremena na večer za sebe. Sukladno ranom odlasku u krevet, radni dan također počinje rano.
Španjolska
Sasvim suprotno, roditelji u Španjolskoj jedni su od onih koji djecu najkasnije šalju u krevet. Tako mali Španjolci uglavnom ne liježu prije 22 sata, a neki i kasnije.
To mogu zahvaliti siesti, dijelu dana kada svi odmaraju. Nakon sieste radni dan se nastavlja sve do večeri. Potom slijede obiteljske večere i druženje svih članova koje zna potrajati do kasno navečer.
Nema neke posebne rutine uspavljivanja jer su djeca do tog vremena i više nego spremna srušiti se u krevet.
Nizozemska
Ovdje se cijela rutina oko spavanja shvaća vrlo ozbiljno i započinje dosta rano kako bi se svakom segmentu posvetilo dovoljno vremena. Djeca večeraju, okupaju se, provode neko vrijeme uz priču ili slušanje uspavanki.
Nakon toga, svjetla se gase, a od djece se očekuje 10 ili više sati dobrog, čvrstog sna.
Japan
U Japanu se često prakticira zajedničko spavanje čak i do kasnije djetetove dobi. Dakle, mnogi Japanci dijele krevet sa svojim klincima u tinejdžerskoj dobi!
To donekle ima veze i s njihovom kulturom koja im običaj držati što više generacija zajedno na okupu. Odlazak na spavanje je pak u kasnijim satima. Kako spavaju zajedno, djeca često liježu otprilike kad i roditelji.
SAD
Amerikanci su robovi rutine i djecu šalju na spavanje otprilike uvijek u isto vrijeme. Iako će mnogi pomisliti kako su njihova djeca “bez kontrole”, statistika pokazuje da su u krevetu do otprilike 20:30.
Tome prethodi večernja toaleta, tuširanje, pranje zubi i čitanje priča za laku noć. Kako Amerikanci vole da su im djeca samostalna, ona uglavnom spavaju u svojim sobama već od samog rođenja.
Francuska
Francuzi su opušteniji kad je odlazak u krevet u pitanju. Djeca ih nerijetko prate u njihovim odlascima u restorane i barove i tamo je o uobičajena pojava. Klinci znaju svoju “rutinu” vani, ne smetaju roditeljima, a prihvaćena su u kafićima i restoranima. Zbog svega toga, liježu kasnije navečer.
Spavaju u svojim sobama, i kad ih jednom smjeste u krevet, roditelji stvar smatraju riješenom. Ako ih dijete zove ili zaplače, ne smatraju to dramom i ne žure vidjeti što se događa.
Oni su pobornici toga da se dijete utješi ili umiri samo, sa što manje njihove asistencije.
foto: Freepik