Istaknute teme Odgoj

Razlike u odgoju sadašnje generacije vrtićanaca i školaraca i generacije njihovih roditelja

Sjećate li ga se svog djetinjstva? Nosili ste možda ključeve oko vrata, hodali sami iz škole i u školu, a bili te čak sposobni i ući u stan i pričekati roditelje da se vrate s posla. Sami ste prelazili i cestu. Ponekad i velika raskrižja. Kući ste morali doći kada padne mrak. Niti minutu ranije.

Mnogi roditelji svjesni su razlike u odgoju, no smatraju da je njihov način bolji od onoga na koji su odgajani

Puno je sad u stvari stvari koje bismo mogli nabrojati, a koje smo mi roditelji nekada radili ili imali. Danas je pak, drugačije i velike su razlike u odgoju sadašnje generacije vrtićanaca i školaraca i generacije njihovih roditelja.

Roditelji postajemo u prosjeku kasnije nego što je to bio slučaj prije 20, 30 i više godina. Mnogi novopečeni roditelji prvog djeteta su već “mrzovoljni” tridesetpetogodišnjaci, teško im je nadoknaditi gubitak sna, a djecu uskladiti s karijerom. Bore se sa sve sofisticiranijom baby opremom, od biorazgradivih pelena do duda koje sviraju, plešu i pjevaju.

Nitko ipak neće priznati da je postao roditelj kasno, jer im je trebalo točno ovoliko vremena da se karijerno i financijski ostvare. Što god da to značilo. Jer kada ih njihovi prijatelji malo pobliže pogledaju, od karijere se često ne vidi niti k.

Djeca nisu samostalna već opterećena

Djecu se danas, dakle kao što smo već spomenuli, odgaja na po malo drugačiji način. Nema ključa oko vrata ni igre u blatu do mraka. Roditelji ih voze na nogomet, engleski, kineski, satove violine, šaha, ples, likovne i dramske radionice, trčanje i džudo. Iako dječje aktivnosti upravljaju roditeljskim društvenim i ostalim segmentima života, oni ipak inzistiraju na tim aktivnostima kao da su sveto pismo. Naime, samo će tako današnja djeca dostići svoj društveni, fizički i intelektualni vrhunac te postati kompetitivna u ovom okrutnom svijetu koji cijeni samo izvrsnost.

Generacije poznate kao Z i Alpha (od 1990-e do 2010. i od 2010. do danas) roditelji rijetko ispuštaju iz vida.Oni su njihov produžetak. Kao bebe, djeca su uz roditelji u nosiljci, potom se premjeste u ruksak ili na sjedalicu bicikla, zatim im nabavimo ruksake s uzicom ili ih vozimo na romobilu ili u autu za onih 100 metar koje bi trebali proći sami.

Kada malo odrastu, djeca dobiju i posebne satove s gpsom kako bismo mogli pratiti svaki njihov korak da nam ne bi negdje slučajno skrenuli s puta. U roditeljskom krevetu nove generacije spavaju gotovo do kraja osnovne škole. Ako ne u istom krevetu, onda barem u istoj sobi.

Od susjede čuvalice do obučene dadilje

Iako su nas čuvale susjede, bake, bakine prijateljice, jedva starija braća i slično, sadašnje generacije ne smiju u svačije ruke. Čuvaju ih obučene dadilje entuzijastkinje, koje vole djecu poticati da sviraju flautu i jako se zanimaju za drevne civilizacije, slikarstvo ali i sport. Dadilja mora biti provjerena iz 345 izvora inače je tko zna tko i učinit će tko zna što. Ona ne smije samo čuvati djecu, mora ih podučavati i novim, izvanrednim i u društvu rijetkim vještinama.

Nekada, kada su se roditelji generacije Z i Alpha bavili sportom, to nije baš izgledalo kao danas. Sport je bio igra, a ne jedini put ka sreći i uspjehu jer nogometaši žive bolje nego itko i ne treba im škola. Kada netko ne bi bio izabran u ekipu, roditelji bi mu rekli da ne cvili i ne radi dramu oko toga.

Nema više gubitnika, nagrade svima

Ako bi netko bio izabran zadnji, ista stvar. Bolje ikad nego nikad. Medalju bi dobilo samo jedno dijete. Ono koje je stiglo prvo. Ono koje je bilo najbolje. Ostala djeca – oni su bili gubitnici. I izvrsno su se nosili s tim. No, danas biti ne izabran prvi ili drugi (zadnji je ukinuto iz upotrebe) znači trebati psihološku pomoć jer samo stručnjak može zaliječiti slomljeno dječje srce.

A nagrade? Oh, koliko nagrada i diploma imaju sva naša nadarena djeca! Najbolji grijač klupe, najdarežljiviji učenik, najbrži djelitelj čokolade…jer svako je naše dijete toliko iznimno i posebno i nema nikoga tko je bolji od njega. Kad bi barem roditelji generacije Z i Alpha imali još samo jednu sobu u stanu gdje bi mogli spremati sva ta krvavo zarađena odličja i pohvalnice.

Kao djeca, današnji su roditelji jeli sve i jeli su svašta. Nisu dizali nos na hranu, niti su smjeli izvoljevati. Nije se mislilo o višku soli ili umjetnim bojama. Kolači su imali šećer, jer ipak su to kolači. nije se smjelo reći da nećeš pojesti nešto jer je narančasto ili jer je kašasto ili zato što nije složeno u primamnjivu i zabavnu strukturu.

Roditelji novih generacijarobuju njihovim čudnjkavim navikama, a robiju odslužuju u kuhinji. Hrana mora biti ugodna i oku i nosu i uhu i okusnim pupoljcima zahtjevne publike. Hrana mora biti domaća, ekološka, nesšpricana bez ovoga ili onoga, bez soli, šećera, umjetnih boja, dodataka, konzervansa, šećera, aroma…na kraju svog tog truda najbitnije je samo da djeca uopće žele kušati to jelo.

Jer u tom jednom zalogaju leži slatka roditeljska pobjeda. Ako ne žele jesti, trebaju ići na terapiju igrom, bojom ili bilo kakvu drugu terapiju.

Popis zadataka u 1000 boja

Kada mi nismo bili roditelji, nego djeca, obavljali smo kućanske poslove jer su nam roditelji tako rekli. Nismo smjeli reći ne i nismo smjeli birati između ribanja poda i riban ja suđa. Nije postojao raspored dužnosti. Nitko nije plaćao da bismo ribali, čistili, meli i glanjcali. Kako bismo zaradili novac, morali bismo malo jače potegnuti i skupljati stari papir ili nešto slično. 

Generacije Z i Alpha dobivaju novac u ruke samo zato jer postoje. Prezaposleni su da bi se stigli baviti kućanskim poslovima. Ako se i bave, to je zato da ih njima zabavimo, da im ne bude dosadno. Popis zadataka izvjesimo na veseloj tabli u kuhinji, u 1000 boja. Ako dijete ne obavi zadatke s popisa, ipak će dobiti novac jer stvarno želi neku igračku. A ne može biti jedino dijete u vrtiću koju tu igračku nema.

Roditelji preuzimaju posao učitelja u školi

Roditelji današnjih roditelja klonili su se škole i prepuštali posao učiteljima.

Roditelji Generacija Z i Alpha nastanili su školu i objašnjavaju učiteljima što i kako s njihovim djetetom. Dana su sva djeca nadarena, iako nekim čudom prije 30 godina nitko nije bio nadaren.

Sve ovo što su danas roditelji postigli i omogućili Generaciji x, vjerojatno su zaslužni Facebook, Instagram, Twitter i ostale društvene mreže jer tamo provode ponajviše vremena. 

Jednog dana bez obzira na sve, roditelji će slušati njihove prigovore i možda doći do zaključka da im je trebalo više pravila, slobode, neugode, poniž i strukture, a manje roditelja-prijatelja, medalja, slobodnih aktivnosti, igrica i noći provedenih u roditeljskom krevetu.

foto:

1 komentar

  • Bogme je tako! Osobno završila sam svu školu,a da nikad nitko od mojih roditelja nije išao mna roditeljski sastanak. Nije morao. Znalo se – ona će to sve sama (Istina, majka je bila pravi istinski roditelj, otac je bio strah i trepet i nije nagrađivao nikad puste petice ni uspjehe!) Zato sam izrasla u nadarenu, samostalnu i slobodnu osobu!

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.