Blog Mamina posla Istaknute teme

Postoji li inkluzija djece s teškoćama u ljetnim kampovima?

ljetnim kampovima

Među ljetnim kampovima svatko će pronaći nešto za sebe – ili ipak neće

Iako je to pomalo teška riječ, prezirem ljetne kampove. Ponuđeni su kao spas roditeljima, ali realno mnogi si ne mogu priuštiti da plate više od tjedan ili možda dva i što onda? To je za mene, malo premalo spasa.

Ljeto ipak traje malo dulje, a cijene nekih kampova uistinu su masne. Ove godine, pasivnom pretragom dolazim do cijene od 1000 do 2000 kuna za tjedan dana, ovisno naravno o sadržaju. Netko će reći – sitnica s obzirom na što nude. Ja ću reći – sitnica s obzirom koliko stoji proslava rođendana u igraonici, ali da je sitnica, nije.

Znači, ako nemaš baku, dedu, tetu, strinu, ne radiš od kuće ili nešto slično, trebaš dobro razmisliti što s djetetom. Ako imaš viška koju tisuću kuna, onda ništa, sve je riješeno i ne zamaraj se dalje.

Dakle, prvo je pitanje, što kampovi nude za te novce? Boravak od 8, 8.30, 9 do 16 ili 17 sati. Ručak, užinu…izlete. Različiti sadržaj – sportski, jezični, glazbeni….možeš izabrati što god te volja.

Nakon par obavljenih poziva, i malo surfanja dolazim do zaključka da se svaki kamp više manje svodi na sportski. Plivanje, potezanje užeta, graničar, razne igre na otvorenom – jer roditelji naravno i žele da im djeca provedu vrijeme na zraku, a ne unutar četiri zida.

Moram priznati, do sada nisam nigdje pročitala, niti čula od prijatelja da se neko dijete požalilo na kamp i da mu je tamo bilo grozno. Iskustva su uglavnom pozitivna. Što je jako lijepo s obzirom na novce koje roditelji izdvajaju. Nitko ne želi da nakon iskeširanih 1500 kuna dijete dolazi u suzama.

Ovog ljeta , zbog vrlo tananog znanja engleskog jezika stečenog u školi i malo boljeg stečenog sa strane, odlučila sam upisati dijete u engleski kamp. Kud puklo da puklo, nek’ idu pare, ali neka tjedan dana pošteno izvježba engleski. Koliko pošteno može biti.

Dijete ima 9 godina, stoga bi kamp trebao biti u Zagrebu. Dijete se kreće pomoću ortoproteze, tako da bi kamp trebao biti engleski. Ne tarzanski, ne preživljavanje u prirodi, ne skakanje u vrećama, ne hodanje po gradu 2 sata i slično.

Da, svijet nije krojen za mene i kad tražiš jednorogove suza, mala je šansa da ćeš ih dobiti i da će netko imati razumijevanja za izvoljevanje.

Pa tako nije ni MOJ kamp. Svijet, ponavljam, nije krojen za mene, a još je manje krojen za djecu s teškoćama.

-Halo, halo, dobar dan, jesam li dobila kamp taj i taj?

-Jeste, izvolite?

-Recite malo o ponudi, sadržajima, grupama djece po dobi…

-Djeca budu izmiješana, mali i veliki zajedno, ovisno o broju upisanih.

-Ok, znači klinci od 6 budu s onima od 11?

-Da gospođo.

-A koliko se govori engleski, kakav je program što se toga tiče?

-A čujte..učitleji komuniciraju s njima na engleskom ,ali ne možete vi djecu natjerati da međusobno pričaju engleski.

-Naravno, jasno.

-Vidim da imate izlete.

-Da, mi vam imamo jako mali prostor i onda često odemo u šetnju do…bla bla.

-A u koje doba dana?

Sad su tu možda već jednorogove suze došle do izražaja, ali ne bih željela da mi dijete u podne na 35 stupnjeva hoda po gradu tek toliko da se potroši nešto vremena zbog malog prostora. Gospođa spominje udaljenost od točke A do B i spominje 5 minuta, ali to je daleko od istine. Osim ako imate električni romobil i nemate niti jedan semafor na putu. Niti pješake.

-Ok, imam dijete s ortoprotezom, pa me zanima koliko točno aktivnosti dnevno ima, a koliko učenja jezika, jer ona realno ne može dugo hodati, ne može trčati, igrati nogomet…

-Hm, nismo još nikad imali takvo dijete. Čujte da, ima hodanja, trčanja, mi vam imamo puno aktivnosti (slijedi bogati monolog)

-Shvaćam, ali nisam vas to pitala. Pitam mislit eli da je kamp prikladan za dijete s teškoćama.

Čujte, ja nisam voditelj, mi nismo imali takav slučaj, naravno da ima i mirnih aktivnosti…

Broj telefona voditelja se ne može dobiti jer gospođa i dalje priča svoje i tko zna tko će biti voditelj i kakav će biti program. Ali ima dosta engleskog. I aktivnosti.

Sjetim se jednog dječaka iz naše škole u invalidskim kolicima. Prekidam ju napokon i pitam bih li mogla upisati dijete u kolicima u njihov kamp. Ima li kampa za djecu s tjelesnim teškoćama (lakšim, težim) koja normalno funkcioniraju i žele nešto naučiti?

Ili je to ipak pretežak zalogaj za light ljetni kamp pun potezanja konopca i nogometana engleskom?

Uistinu, kao da sam pitala mogu li dovesti dvogrbu devu.

-Čujte, ja sam sigurna da bi netko pomogao…znate mi vam imamo dosta tih aktivnosti na otvorenom. Uostalom, dijete vam ne mora sudjelovati baš na svim aktivnostima. Dovoljno je da sjedi na zraku.

A joj.

Rekoh joj da ne želim platiti njihov kamp da bi mi dijete sjedilo na zraku jer na zrak i na puno toga drugoga mogu je odvesti sama. Htjela bih da uči engleski. Ne mogu vjerovati da je to netko u 21.stoljeću, kada se pokušavamo praviti da primjenjujemo inkluziju, uopće i izgovorio.

Pošaljite novce, ali dijete ne morate upisati. Ili, možete ga dovesti pa će vjerojatno netko pripomoći.

To je sve što želim od kampa! Da možda netko pripomogne.

Nećemo upisati taj kamp. Njima niti iz džepa niti u džep jer se, kako gospođa sama kaže, grupe uvijek brzo popune. Zato, ispuni prijavnicu, uplati, ne zamaraj poštene ljude dodatnim pitanjima na koje nemaju odgovor.

Ne mogu reći da sam nešto pogođena ili iznenađena. Nisam niti mislila da će netko naručiti dinamiku homogene “zdrave” grupe da bi se brinu za jedno dijete. To jest, nisam to mislila jer znam da živim u Hrvatskoj gdje su takve stvari samo san u nekoj dalekoj budućnosti.

foto: Freepik

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.