Blog Mamina posla

Poklonjenom obroku se ne gleda u šunku

obroku

O obroku nije dobro razmišljati, pogotovo kad je besplatan

Šunka je bezukusna, kruh je tvrd, pecivo je nezdravo…ali šuti, besplatno je! Svaka šuša se našla buniti zbog besplatnog toplog, pardon, mliječnog obroka jer traje tranzicija, ovo je tek pilot projekt. Nadajmo se da će tranzicija trajati kraće nego obnova kuća na Banovini. Ili, ja se osobno nadam, dok mi mlađe dijete ne završi školu.

Dakle, ljudi se bune zbog besplatno mliječnog obroka. Nije dobar. Nije nutritivan. Nezdrav je. Čak i ružno izgleda. Bolje da ga i nema.

Neki drznici su se usudili napisati da bi djeci trebao fini, topli kebab. Ali, kebab nije zdrav!! Tu će tisuće skočiti na noge. Tisuće onih kojima djeca nisu pojela zdrav obrok možda tjednima. Svi mi kuhamo i hranimo djecu zdravo. Koliko nam djeca žive na voću i povrću vidi se po tome što su sve deblja iz godine u godinu.

Ok, ono što djeca dobiju možda nije uvijek najukusnije i nije možda oku najugodnije, složit će se oni razumniji. Ali ljudi, besplatno je! A to je nešto što treba cijeniti, jer naši ljudi vole miris socijalizma, vole da dobiju i da bude “đabe”. Skočile cijene, kapitalizam više ne miriši zabavno.

Samo što nije đabe. Mi i dalje plaćamo taj novac iz svog jadnog budžeta i to nemalih pola milijuna kuna i ponešto još više.

U projekt se krenulo ne zadovoljivši minimalne tehničke uvjete i onda kada neka djeca ne dobiju obrok (kakav takav), onda krenu isprike da će uvijek biti nezadovoljnih i da treba pustiti da prođe vrijeme, naći će se rješenje. Super ovo zvuči, pogotovo ako nije tvoje dijete u toj školi gdje nema ni ove mizerije od obroka.

Ti roditelji i dalje plaćaju obroke za svu drugu djecu u Hrvatskoj. Ali to je ok, mi smo solidarna zemlja.

Da se zaključiti da se na kraju ovih prvih par dana gdje je puno nezadovoljnih, a ponešto i zadovoljnih, nema koga “okriviti” za manjkav i neugledan obrok. Vlada nije kriva jer škole same određuju menu i vrše nabavu.

Netko se sjetio napasti i prosvjetu. Da bi trebala prosvjećivati! Ali prosvjetari se odmah stidljivo javiše i objasniše kako nemaju ništa s odabirom obroka. Ništa, ajmo dalje tražiti krivca.

Našlo se zlobnika koji su po društvenim mrežama pisali nečuvene i neutemeljene stvari poput onih da dosta te hrane u nabavi i nestane putem. I da se tu rade razne kalkulacije i muljaže.

Ma tko bi to učinio?!

Neki se pitaju kako se u Saboru da skuhati vrlo kvalitetan obrok, a plaća se mizeriju? Polako, polako, pa nećemo valjda našu djecu izjednačavati sa saborskim zastupnicima?!

I na žalost, puno je roditelja koji smatraju da djeca ne zaslužuju jesti bolje, a političari po kojima svakodnevno pljuju, zaslužuju.

Mnogi su komentirali da tko je nas pitao kakve smo obroke jeli. Ima tu istine, nije nas pitao nitko, a nisu niti postojale društvene mreže da naši roditelji, koji su živjeli u nekom drugom vremenu lako i brzo pokrenu pitanje kvalitete obroka. Nije postojalo puno toga. Ali niti djeca nisu bila toliko pretila.

O hrani se općenito pričalo, pisalo i razmišljalo manje. No, privlačno je ostati u nekom zaostalom vremenu od prije 15, 20 ili 30 godina. Na kraju krajeva, izmjene uu školskoj prehrani su vjerojatno minimalne u odnosu na to doba.

Istina je, mnogi su upravo takav obrok do nedavno plaćali, a sada se žale kada je besplatan. To samo pokazuje činjenicu da se pitanje prehrane u školama moglo pokrenuti i davnih dana, ali i da smo takvog mentaliteta da nešto cijenimo dok plaćamo, a istu tu stvar smo skloni pljuvati kad je besplatna.

Čemu onda i sva ta upozorenja na razini države, od strane nutricionista o dječjoj debljini i lošoj prehrani, kada u instituciji u kojima im se odvija većina života, dobiju najgore?

Ili, kako su neki napisali, to je super obrok, to jedu i doma i “kaj bi vi očekivali za 10 kuna?”

Najbolje je ne očekivati ništa, ne tražiti ništa i prihvatiti sve onako kako nam je servirano, bez previše propitivanja.

No, zanimljivo je kako će se za tih istih 10 kuna, kada prođe razdoblje “prilagodbe”, očito moći ponuditi nešto toplo i bolje. Naime, kažu nam, ovako neće ostati. Bit će bolje. Za iste novce. Ali nije se moglo bolje odmah. U Hrvatskoj prvo treba biti gore da bi bil obolje. Prvo duuuugo treba biti gore. Budiimo strpljivi, topli obrok dolazi.

Kome ne odgovara, neka sam sprema djeci užinu!

Evo vam ga na, buntovnici! Da ste šutjeli..

Tako će i biti. Kod mnogih. Djeca će nositi od kuće. Ili kupovati drugu nezdravu hranu. Iako je mjera trebala biti za sve školarce te olakšati roditeljima ovo razdoblje kada su sve cijene otišle u nebo. Iako bi taj obrok trebao zadovoljavati barem minimalne nutritivne standarde.

Jer ovo je ustvari na kraju ispao obrok, namijenjen onima koji si ne mogu ili ne žele priuštiti ništa bolje. A takvi neće “jamrati”. Onda se taj novac, kao što je jedna gospođa napisala, trebao usmjeriti na siromašnije učenike i njima ponuditi nešto konkretnije i jestivije. Bolje pak zaslužuju svi.

Ovako se puno hrane baca, a to je isto ono na što se svi redovno zgražamo, ali ipak se svakodnevno događa pred našim očima.

Dakle, vi koji si možete priuštiti bolje od ovoga, vi šutite i platite si te se nikad nemojte žaliti na ono što vam je besplatno dano i na što imate pravo. Jer takvo razmišljanje nije popularno.

Vi kojima je ovo dobro i spas, vi….vi budite sretni.

Nemojmo razmišljati o okusnim pupoljcima i želucima svoje djece jer se, zar ništa niste naučili, poklonjenom konju u zube se ne gleda. Eh da, i od pereca rastu djeca!

foto: Dječja posla

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.