Blog Mamina posla Istaknute teme

Odvikavanje od noćnog dojenja: Konačni pad

noćnog dojenja

Krećemo s novim krugom odvikavanja od noćnog dojenja – uklanjanjem noćne bočice


Došla je zadnja noć našeg odvikavanja od dojenja, a ja sva sretna što je sve relativno bezbolno prošlo i još što se sve bliži kraju. Uskoro ćemo moći iskušati naš eksperiment i ako je sve dobro, uskoro ću svake noći spavati  – kao beba.

No, kako to obično biva, u sve velike planove umiješa se prst sudbine. Naš prst imao je oblik psa. Četvrte noći spavam u svom ružičastom tunelu, i kako sam u blogu broj 1 (mislim) spomenula da imam vrlo lagan san, tako u gluho doba noći čujem neko krckanje.

Nakon dobrih 10 minuta što mi je trebalo da se razbudim i dođem k sebi shvatim da to naš pas šetka po kući i tapka svojim noktima po našem napaćenom laminatu.

A to može značiti samo jedno. Mora zbog nečega van. Kako dječju i spavaću sobu dijeli pregradni zid s tri prozora koja još nemaju staklo, gurnem glavu kroz onaj najbliži misleći potjerati muža da on vidi što se događa sa psom, kako ja ne bih napuštala topli krevet. No, brzo mi postane jasno da je on imao isti plan, jer ga vidim kako svijetli mobitelom oko sebe i iz kreveta pokušava vidjeti (nemoguće) zašto se ovaj uzvrtio, kako se u narodu kaže, “kao usran golub”.

Naravno, uz njegove svjetlosne signale se budi i cicavac – ovisnik i odmah se počinje kreveljiti kao da zna da je neka izvanredna situacija.

“Mamiceeee….cikiceeeee”….

Spuštam se sa svog kreveta na kat i prolazeći kroz dnevnu sobu skužim da će uskoro 5, dakle nikako nije gluho doba noći i krenem prema spavaćoj sobi prvo da dobro operem muža što on nije ustao,  a onda da probam smiriti cicavca.

Spazim psa kako leži i čeka na podu kod kuhinje i srećom upalim svjetlo negdje usput, što me spasi da ne stanem u bljuvotinu koja leži pred ulazom u spavaću sobu.

Bolja polovica odlazi čistiti bljuvotinu i šetati psa,  a ja odlazim cicavcu da ga probam smiriti. No, cicavac oduševljen što sam nakon nekoliko noći opet pokraj njega, odmah se baca na nikad zaboravljenu i prežaljenu cicu. No, ne dam se niti ja tako lako i odlazim napraviti bočicu. Cicavcu koji vrišti objasnim da brzo dolazim. Naravno, djetetu od 21 mjesec koje gladno dreči ne možeš ništa objasniti pa on dotapka za mnom u kuhinju i urla kako se usput negdje udario u “juku”.

Popije bočicu i zaspe, kao i  ja sva sretna zbog svoje, tad još nisam znala, Pirove pobjede.

Iduće noći vraćam se u svoj krevet. Spremna sam na sedam do osam sati neprekinutog sna. Ono hranjenje jučer pripisujem tome što se razbudio jer smo se mi uzvrtjeli po kući. No, cicavac je spreman na sisu. Doduše samo jednom, ali dovoljan pokazatelj da je naš pokušaj odvikavanja neslavno propao. Krivim muža. Jer kako kaže mudra isprika, priznati je ljudski, ali svaliti krivnju na drugoga još je ljudskije. A ja sam ljudska do kosti.

Kukamo jedno drugome kako moramo probati opet. Zove me frendica. Kaže da je pročitala blog broj 2. Napominje mi da kad se beba/stara beba odvikava noću od sise, ne smije apsolutno ništa jesti.

Štooooo? Gdje si bila Dijana kad sam se ja to pitala u blogu broj 1?! Zašto nisi pročitala blog broj 1??!!

Da, da, kaže ona meni, sedam je noći svoju malu cicavicu ovisnicu nosila i sedam je noći ona vrištala da hoće jesti. I nije dobila. Nakon tih sedam noći agonija je prestala i mala se odviknula.

Znači taj se korak ipak ne može preskočiti. Vrištanje, urlanje, buđenje cijele zgrade/ulice/kvarta, mogućnost da netko pozove socijalnu službu i slično? Možda da dam oglas u novine da krećem pa da ljudi budu informirani?

Cijelo sam vrijeme mislila da je on naviknut samo na sisu, ali u stvari je naviknut na jedenje noću.

Opet krivim muža što ga je hranio noću, iako možda, kako je i sam priznao, je to mogao izbjeći. Opet sam čovjek 200 posto, pa neću valjda sebe kriviti, to je posve protuprirodno!

Vraćam se za koji dan u krevet na kat, u rozi tunel. Imam i čepiće za uši koje su mi dobri ljudi dali u avionu. Nadam se da su od neke koristi.

Savjet svima koji krenu odvikavati bebe/stare bebe od noćnog dojenja – ne uzrujavajte se previše, neke stvari su jednostavno veće i od vas samih. Bitno je da u slučaju neuspjeha imate u koga uprijeti optužujući prst.

foto: nerissa’s ring

Komentirajte