Istaknute teme Zdravlje i sigurnost

Najčešći je oblik zlostavljanja u školama više nije fizičko nasilje

zlostavljanja

Socijalno isključivanje “najpopularnija” je vrsta zlostavljanja među učenicima

Zlostavljanje može imati razna lica, no u školama diljem svijeta danas je najčešće prisutna vrsta nasilja poznata kao socijalno isključivanje.

Ne znamo trebamo li biti “sretni” ili zabrinuti jer je taj oblik zlostavljanja nadmašio čak i fizičko nasilje koje je dugo stajalo nedodirljivo na vrhu ljestvice. Mnogi vjeruju kako je fizičko nasilje i dalje najučestalije te gorući problem, samo zato jer se smatra najgorim.

No, socijalno isključivanje jedno je od najokrutnijih vrsta zlostavljanja koje na djeci ostavlja duboke ožiljke, posramljuje ih te im uskraćuje mogućnost da školske dane provode družeći se i razvijajući svoje emotivne vještine.

Ova vrsta maltretiranja jako je suptilna te zlostavljač ne treba biti u prisnom kontaktu sa žrtvom kako bi se provela. Dapače, upravo suprotno.

Takozvana agresija na daljinu najčešće uključuje širenje štetnih i uvredljivih glasina o nekome te isključivanje tog djeteta iz društvenih aktivnosti i okupljanja.

Djetetu koje je žrtva ovakvog nasilja možda neće ostati fizički ožiljci, no takvo ponašanje na njega će djelovati emocionalno i socijalno. Postat će povučeno, nesretno, otuđeno, nesigurno, nepažljivo na nastavi, nervozno, kod kuće možda čak i svadljivo i agresivno.

Studijom je otkriveno kako takvo zlostavljanje može nanijeti više štete od mnogih drugih jer se provodi diskretno te ga odrasli, učitelji i roditelji neće tako lako primijetiti i možda reagirati na vrijeme. Dijete žrtva će pak možda biti previše posramljeno da potraži pomoć u trenutku kada socijalno nasilje nad njim već uzme maha. Jer nitko, na kraju krajeva, ne želi priznati da je izopćenik.

Istraživači su došli do još nekih zanimljivih podataka. Naime, ako dijete sebe doživljava popularnim među “ekipom” veća je šansa da će imati sklonosti ka maltretiranju drugih. Također, uočena je da takva djeca žive u uvjerenju kako svojim ponašanjem ne utječu loše na nikoga i ne doživljavaju aktivnosti koje provode isključivačkima.

Cilj studije je osvijestiti roditelje, učitelje, odgajatelje i profesore da postoj ii ovakvi, tiši načini maltretiranja te bi bilo dobro imati djecu “na oku”, razgovarati s njima i informirati ih kako socijalno agresija ne bi na njih ostavila duboke i trajne psoljedice.

foto: Freepik

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.