Blog Mamina posla Istaknute teme

Mrzimo Halloween jer je poganski proizvod mrskog nam Zapada, ali Zubić vila sigurno dolazi ravno iz Hrvatske

Halloween

Halloween nam je došao sa Zapada, ali i puno toga drugoga na što se ne žalimo


Danas na društvenim mrežama najbučnija tema Halloween. Taj američki proizvod, kao i mnogi drugi u našim životima (ali oni nisu poganski!!!), polako i stidljivo svake godine sve više kuca na naša vrata i ulazi u naše domove. Neki ravnodušni, neki veseli, a neki – zgroženi.

Što se tu ima slaviti?! Mnoge mame zabrinuto propituju je li se u vrtićima što radilo na tu temu, a ne daj Bože da je netko stavio bundevu u hodnik  te prečiste dječje ustanove ili izrezao šišmiša od papira jer kakvu to poruku šalje mladim i neoblikovanim umovima?!

Ne razumijem. Ne razumijem takve reakcije i čime se ljudi zamaraju. Najbolje mi je kad vidim komentare “Nema se tu što slaviti” i “Znate li što slavite”.

Kao prvo, ne znam što “slavim”. Kao drugo, znači li to što sam doma s djecom izbušila bundevu i objesila kostura na prozor da slavim? Zar slavlje ne podrazumijeva neki veći angažman, neku feštu i slično? Ili sam već kriva za sotonizam? E da, zaboravila sam napisati da sam u Americi kupila i umjetnu paučinu. A gdje drugdje kupiti takav nastran proizvod nego na Zapadu odakle nam je pristiglo sve zlo ovoga svijeta.

Nadalje, primijetila sam da sve te negativne komentare daju uglavnom ljudi mojih godina po mamećim grupama. Dakle od nas, “moderne” generacije koja, što bi rekla moja prijateljica Milana, stalno “fejsbuči” i nagleda se na tom Facebooku svega i svačega. No Halloween je zlo koje im je jednostavno trn u oku i kojeg u svojim kućama zaobilaze.

Kažu, ne želim da moja djeca išta znaju o vješticama, zombijima i inim bićima i pitaju se, čemu pobornici Halloweena uče svoju djecu. Zar da štuju poganske običaje?! Moja djeca od 5 i 1,5 godina doista ne štuju đavla niti vole poganske običaje. Jednostavno se vesele bundevi s nekim fora licem. Još kad u tu bundevu staviš svjećicu i ona onako bljesne, sreći nema kraja. Ako cijela ta “Noćvještica” kalvarija uključuje muffine s paucima i kupovinu nekih gluposti te izradu papirnatih duhova, njima je super. Nije ih briga niti što je niti što znači.  Bitno da postoji još jedan tjedan u godini kada se mogu zabavljati i raditi nešto drugačije. Nekako sumnjam da će im taj papirnati duh u ranim danima njihovih života biti posijano zrno sotonizma.

Moja kći imala je Halloween party u svojoj grupi iz engleskog. Klinci su se maskirali, oslikavali teglice i izrađivali svijeće. Učili su strani jezik na zabavan način. Ona je bila vještica i bila je sva sretna. Svojim kostimom nije zabila šaku u oko Samoborskom fašniku jer za njega čuva elsa haljinu. Kada si dijete, maskirati se možeš i želiš svaki dan i to nema veze s poganskim običajima.

Ove godine slučajno sam se našala u Americi kada se slavio 4th od July. Otišla sam na net i malo pročitala što amerikanci kuhaju za taj blagdan, kako ga obilježavaju.

I kako kažu “Kad si u Rimu”, tako sam se i ja prilagodila i skuhala i ispekla ono što možda više nikad neću. Čak sam za dolar kupila stolnjak s američkom zastavom. Slavila sam zato jer mi se slavi i jer mi je zabavno i jer sam to ja. Ne zato što me opsjeo truli američki kapitalistički duh.

I tako danas na društvenim mrežama, uostalom gotovo kao i svakog dana, vidim kako smo kao ljudi sve čangrizaviji i sve spremniji na svađu. A najlicemjernije mi je kada krenemo pljuvati po Americi iz koje su nam pristigla “sva sranja” koja mi ne želimo, ali ona samo dolaze i dolaze i uništavaju nam naš vedar hrvatski duh.

Na primjer, zubić vila koja djeci, kada im ispadne zub nosi pare (i to sam znala pročitati nekima i pozamašne svote) ima u stvari korijen u staroj hrvatskoj povijesti. Malo sutra! Trend je došao sa Zapada, ali potječe iz Sjevernih zemalja, neke kulture su npr spaljivale dječje zube kako ih se, prema legendi ne bi dočepača vještica. Jer ako bi ona uzela zub, mogla je navodno opsjesti cijelo dijete. I malo po malo iz takvih legendi da skratim priču nastala je Zubić vila.

Zvuči simpatično čim kažeš vila, ali eto, njena prošlost nije niti malo simpatična. No, kada se djetetu zub klima i ono ga ne da van, roditeljima je najlakše obećati igračku ili pare od gđe Zubić i skrate si muke. Nitko ne spominje ni običaje, ni prošlost ni Zapad ni Ameriku. Meni prije 30 godina nitko ništa nije obećavao, nego su klimave zube čupali prstima i vukli koncem. Prije 30 godina u nama nije bilo niti trunke poganskih običaja!

Pa onda…otkud li smo preuzeli Valentinovo? Nije valjda Amerika? Nikako! Ali dobro, pa to može proći, pa slavi se ljubav, a ne neke tamo odurne vještice!

I na kraju, ne mogu da ne spomenem – što smo napravili od Uskrsa i Božića? Sve manje je u tim blagdanima onog tradicionlnog, a o skromnosti i običajima koje bismo trebali njegovati, da ne pričamo. Sad će mnogi graknuti ko guska na ražnju, ali činjenice govore za sebe. Evo, pogledajte samo tv program tijekom blagdana. Sve teme o prežderavanju, pretjerivanju za blagdanskim stolom, prekomjernoj potrošnji, lovu na rasprodaje, neumjerenosti…

Kada pitate djecu što je za njih Božić, vjerojatno će 95 posto njih reći pokloni. I to uopće nije problem jer mi znamo da im našim ponašanjem usađujemo prave vrijednosti. Ako bušimo bundevu potičemo ih da štuju poganske običaje, a ako slavimo Božić, učimo ih da za Božić, tko zna u stvari zašto, dobiju gomilu poklona. I nitko ne propituje jesu li ti pokloni dobri i kakvu poruku im šalju.

I sve se to protegnulo i na Uskrs, kada krenu čokoladni zečevi, čokoladna jaja, lov na uskršnja jaja, potraga za jajetom, a nitko u stvari djeci ne zna objasniti kakve veze imaju Uskrs i zec.

I sav taj božićni i uskršnji konzumerizam preuzeli smo naravno, sa Zapada. No, u redu je jer su to eto naši blagdani, a to što smo ih “izvitoperili” i oduzeli im više manje svaku smisao je manji problem.

Možda ćemo tako za 20 godina prigrliti i Halloween i djeca će nam naokolo “trikertritati” i mi ćemo nekontrolirano trošiti i daviti se u bundevama. Tko zna…

Na kraju dana, kažem sebi, ne budi lijena…A nije to lako jer sam u stvari već dosta umorna. Ali odem još jednom guglati prije nego se posvetim nečemu uz što ću odmoriti napaćeni mozak.  Da sažmem svoje ludo otkriće s Wikipedije: Halloween je kršćanskog podrijetla, znači “Sveta noć” i posvećena je našim mrtvima te svecima. Kostimi koje neki danas oblače keltskog su podrijetla (vjerojatno Snjeguljica i Zlatokosa) te se smatra da oni imaju poganske korijene. Ima tu još svašta o Halloweenu, objašnjenja i tumačenja koliko ti srce želi ali meni ih se ne da čitati. Ovo što sam vidjela je dovoljno :).

Blaženo neznanje, puno je zla uvijek znalo donijeti. Srećom, Noć vještica je gotova za ovu godinu. Ali neke od nas cijelu godinu neće spremiti svoju metlu.

Foto: Jill

Komentirajte