Blog Mamina posla Istaknute teme

Ljubiti djecu u usta ili ne – odvratno, seksualno ili normalno i blisko…u svakom slučaju, već dosadno

ljubiti djecu u usta

Ljubiti djecu u usta tema je koja uvijek rasplamsa žučnu diskusiju


Nakon dojenja u javnosti, ovo je na portalima omiljena tema za koju su sigurni da će uzburkati vode dušebrižnika, stručnjaka, moralnih vertiklista i drugih protagonista. Vidjela sam razno razne varijacije ove teme bar jedno 8 do 10 puta u zadnjih godinu dana.

Nađe se svako malo neki selebriti (slavna osoba) poput Victorie Beckam ili Hillary Duff koje baš briga za nas i naša mišljenja i na svojim Instagram profilima objave kako cmaču svoju djecu u usta. Onda to isto napravi i tata David, da mama Victoria ne bude usamljena. Onda možda još netko, ne mogu sve pratiti pa ne znam tko.

I svako malo isto i uvijek isti naslov: Ljubiti djecu u usta ili ne? Je li o ovoj temi već sve apsolutno moguće rečeno? Eto vidite da nije i da ima još!

Na takve teme uvijek kreću manje više isti komentari. Nekima je to odvratno, žene napišu da je ljubljenje u usta rezervirano samo za partnera, druge da im se taj čin čini previše seksualan da bi ga dijelile s djetetom, pa onda još da je zbunjujuće i da ima toliko drugih mjesta gdje se slatko malo djetešce može poljubiti, pa kud baš u usta?!

Zagovornici ljubljenja kreću redom odgovorima: Ljubim svoje dijete svuda, pa i u ta slatka mala ustašca, ljubit ću ga gdje hoću i nitko mi neće zabraniti, vi koji taj čin seksualizirate ste izopaćeni i bolesni….

Onda sam naišla i na blog Monike Bielanko. Monika je primijetila iste ove selebritije i iste ove reakcije i ona kategorički tvrdi, a pisac je u elektroničkim medijima već devet godina i nagledala se svega i svačega, da nema ništa odvratnog u ljubljenju djeteta u usta.

Kako se uopće možemo pitati ima li, pita se i sama Monika.

Onda se ljutita Monika osvrnula na izjavu stručnjakinje za socijalne etikete (u Americi stvarno svega ima!) Liz Brewer koja je gostovala u nekoj emisiji BBC-a i kazala da nije normalno nekog člana obitelji ljubiti u usta, osim ako se ne radi o poljupcu muža i žene. E moja Liz, nije pametno o ovoj temi govoriti crno ili bijelo.

Monika je tu planula da nju baš i nije briga za “stručnost” ove stručnjakinje. Kuda ide ovaj svijet, pita se zgrožena Monika. Ona same ističe kako ne postoji ništa prikladnije ili priličnije od ljubljenja usta svoje djece.

Dakle, zaključak svega je da na ovom divnom svijetu ima jednako pobornika ljubljenja, koliko i neljubljenja. Svi imamo svoje razloge i ne sramimo ih se podijeliti s ostatkom populacije. Jer ništa više nije privatno ili intimno, pa ni ovo. Tužno. Zašto ne možemo raditi ono što želimo, ljubiti ili ne ljubiti i ne trubiti cijelom svijetu o tome?

Da nema društvenih mreža, svi bismo radili što hoćemo, a ovako se stalno nekome opravdavamo i još neki od nas pokupe i salve uvreda. Možda ostanu u čudu jer su mislili da svi rade isto što i oni, pa ostanu u šoku kako to funkcionira taj “ludi vanjski svijet”? Ono, zašto me pljuju, pa zar to što ja radim ne rade svi?!

Ljubljenje djece u usta ili ne ljubljenje u kratkom je roku ovo je postala očito goruća tema domaćih medija. Gotovo kao i kriza vlasti, javni dug, otpuštanja, zapravo, bitnija i ljudima očito zanimljivija od većine unutarnje političkih tema, barem ako je suditi po količini i sočnosti komentara.

Mislim da sam na profilu Zorana Šprajca (toplo se nadam da to nije svojom voljom objavio, nego da je natjeran) vidjela nedavno istu tu temu s naslovom kako je ljubljenje djece u usta podijelilo Hrvatsku. Ajme majko! Jadni li smo ako su to teme koje dijele Hrvatsku. Kad ovo pročitam, mislim da je čak bolje da se mlatimo zbog nogometa nego zbog ovakvih stvari. A naslovi u rangu američkih filmova….mala smo zemlja za malene teme.

Onda se čitatelji, iznervirani jer su oni klasu iznad toga, obruše na novinare kada vide puno takvih tema, kao “vi glupi novinarčići nepismeni, crknite kad ništa bolje i važnije ne znate napisati”.

Ali, dragi čitatelji, to je sve zbog vas! Vi uživate u ovakvim prožvakanim temama. To se vidi po broju klikova na tekst. Da ne pričamo o broju komentara. Novinari samo serviraju ono što njihovi urednici prepoznaju kao najčitanije. No, da sad ne miješam jagode i trešnje, moram se samo još zapitati kako se ljudima da uvijek kliknuti na isti tekst i onda se upustiti u onako fajn svađu u komentarima.

Kakvih sam se uvreda i rečeničnih konstrukcija nagledala u komentarima, nema toga nigdje koliko na Fejsu. Ako mi je dan bio naporan i težak, moram priznati da sam baš plitka, ponekad samo bacim oko na komentare i to mi je dovoljno da dođem k sebi.

Ljudi koji gorljivo brane svoje ponašanje i stavove pred nepoznatim pojedincima, žene koje se vrijeđaju bez da su se ikada vidjele i da znaju išta jedna o drugoj…Lete teške riječi kao da samo čekamo u svojim sobicama da ih ispalimo ravno u nečiju glavu.

I tko je tu prozvan da odluči što će jedna mama raditi? Što je dobro, što ne, što seksualno, što prihvatljivo, što prelazi granicu? Stručnjaci uvijek donesu neku novu analizu, jedan će sociolog reći kako mu je to degutantno, drugi kako je to divno.

Zato, ne opravdavajte se. Radite što vas je volja. Ako vam se ljubi, pa ljubite. Ako vam je to fuj, ne ljubite. Podijelite Hrvatsku svojim stavovima, jer ipak je ovo goruća tema. Ne sumnjam da će jednoga dana upravo njome započeti večernji dnevnik.

foto: Leonid Mamchenkov

Komentirajte