Blog Mamina posla Istaknute teme

Ljetni kampovi ili kako oderati roditelje koji nemaju kuda s djecom

ljetni kampovi

Ljetni kampovi tjedno stoje od 600 pa i do 2800 kuna


Dugo i ne baš toplo ljeto već se zahuktalo. Tko je mogao i imao gdje otputovati, već je digao sidra i odjedrio iz Zagreba.

Zaposleni roditelji vrtićanaca, bez baka i djedova vjerojatno su presretni što im djeca imaju gdje biti tijekom cijelog ljeta. Jer , osim dva, tri tjedna godišnjeg, ne mogu više vremena provesti sa svojim klincima.

No, roditelji školaraca nisu te sreće. Kuda s djetetom ako baka i djedova nema ili iz nekog drugog razloga ne mogu/ne žele čuvati djecu?

I eto ideje…ljetni kamp! Kakav spas. Dijete je zabavljeno, sito, zbrinuto i druži se s vršnjacima. Vi u miru radite svoje i ne čupate si kosu s glave od brige na poslu…život je opet pjesma! Samo što ipak nije.

Ako otvorimo jednu divnu tražilicu imena Google i u njoj malo pretražimo ljetne kampove vidjet ćemo da uglavnom traju tjedan do eventualno dva, a koštaju ko svetog Petra kajgana. I to je uistinu jedna skupa kajgana.

Cijena dakako varira, ima “prihvatljivijih” i skupljih u ponudi. Nije isto hoće li ti dijete trčati po nekoj zagrebačkoj livadi ili plandovati na moru. More se ipak treba masno platiti. Također, ako želi učiti neki strani jezik, odnosno vi, jer dijete sigurno ne želi, to također nije sića jer zvuči prilično šminkerski, pa nek onda toliko i košta.

Evo nasumično sam otvorila jedan link za ljetni kamp u kojem se uči i engleski jezik, u trajanju od tjedan dana. Cijena ovisno o terminu od 2800 do 3300. Za te novce odeš u Grčku u hotel i imaš sve all inclusive. Ili u Bugarsku. Nemam pojma. Odeš negdje.

Ali ovo je za one koji nemaju gdje otići. Čiji će roditelji za samo tjedan dana njihovog odsustva iskeširati gotovo nečiju mjesečnu plaću. Što s ostalim tjednima koji su ostali do početka školske godine? Tko će njih platiti?

Cijena tog istog kampa, samo u “adventure” varijanti u trajanju od dva tjedna penje se na 8000 kuna!

Kao što sam već spomenula, ima i skromnijih varijanti. I oni koji nemaju kuda s djetetom bit će sretni i s njima, iako niti tih 700 kuna za tjedan dana nije malo. Radi se o jednom plivačkom kampu koji ima još popratnih radionica te dvije užine i ručak uključene u cijenu. Netko će reći, a što bi ti, da ti netko čuva dijete za badava, 700 kuna za pet dana nije puno?!

Da, ja bih rado da mi netko čuva dijete, kako bi u narodu rekli, džabe. Da, 700 kuna se ne čini tako velikim troškom kada usporediš s ove 2800. Ja recimo 800 kuna platim dva mjeseca vrtića. Ali tu su subvencije, svašta nešto, pa se zapitam dobivaju li i ovi kampovi neke potpore i subvencije za ono što rade ili ih organizatori ipak ne znaju izvući? Nije važno…

Dakle, tko ima dat će tih 700 kuna i biti sretan što mu nisi izbili i zadnju paru iz džepa. Možda će si priuštiti i dva tjedna, pa će si otpisati neke druge stvari iz budžeta, recimo, zašto da ode zubaru ili kupi novi usisavač ili nešto treće..ovo je situacija u kojoj se ne razmišlja jer treba zbrinuti dijete. A što je bitnije od toga?

I pitam se, evo tek toliko, samo ponekad,  kada mi onako pogled padne na tjedne cijene tih kampova, da li to netko iskorištava? Meni je nekako uvijek pojam kampa i kampiranja zvučao povoljno i opušteno, a kad ono…nije to više kamping nego glamping, a cijena da ti pamet stane i suze poteku na oči.

Pa onda nađem jedan onako sportski park koji se održava na našem lijepo Sljemenu. Imaju čak ponudu u trajanju od četiri dana. Ne pet, nego četiri dana! i to je 679 kuna. Pet dana je 849 kuna.

I eto, kampovi su u posljednjih godina kod nas niknuli kao gljive poslije kiše i od tada nastavljaju nicati. O kvaliteti ne mogu zboriti jer nisam čula niti jedno iskustvo, ali radila sam zato u jednoj tvrtki koja se isto trudila organizirati svoj proljetni, pa potom i ljetni kamp. Kako sam se ja bavila novinarstvo, a ne eventima, nisam baš imala uvid u cijelo to njihovo planiranje, samo znam da je cijela ideja propala i da kamp nisu uspjeli popuniti. Je li stvar u ponudi, raznolikosti?

Što roditelje točno privuče? Je li to sadržaj ili je ipak cijena ta koja diktira tržište?

Jesu li kampovi vrijedni tih novaca? Vjerojatno nisu. Vraćaju li se djeca puna pozitivnih iskustava i dojmova? Vjerojatno da. I mi roditelji, njihove kasice prasice sretni smo što smo iskeširali više nego je potrebno, samo da oni budu zbrinuti i sretni tih tjedan dana.

Ali ozbiljno, što s ostatkom ljeta? Jesu li ovaj kampovi samo popunjavanje rupa? Na primjer, netko ima djeda i baku koji nisu baš voljni dadiljati cijelo ljeto, pa onda roditelji pošalju dijete tjedan dana u kamp, dva tjedna kod bake i dede i onda svatko od njih uzme odvojeno po dva tjedna godišnjeg? Ili? I što s onima koji imaju dvoje ili troje djece? Kako to sve plate? Sumnjam da ih popust od 50 ili 100 kuna za drugo i svako sljedeće dijete spasi.

Onda pokušavam naći kampove koji nisu jezični ili sportski ili adventure. Oni robotski koji su prije dvije – tri godine bili hit sad su potpuno izumrli. Jedan kojeg sam našla, onako u grubo računajući, za šest dana stoji preko 3000 kuna. Nema dakle previše izbora, jer očito je pronađena niša koja prolazi i tu je svakoj kreativnosti kraj. No dobro. Tko sam ja da sudim engleskom jeziku ili nogometu?

No, gledajući te brojke, ponekad nestvarne, moram se zapitati jesu li kampovi organizirani da bi pružili svoj djeci neko utočište i zabavu preko ljeta ili su u stvari kratka zabava za malu skupinu elitista koja ima kome otići, ali ovo im je iskustvo više?

Jer, uz plaćanje na primjer sedmodnevnog ljetovanja u apartmanima na Jadranu gdje su cijene svake godine sve smješnije i bezobraznije i ljetnog kampa, vjerojatno mnogi razmišljaju o prodaji bubrega ili su to već učinili.

I što su roditelji radili prije 20 – 30 godina s nama kada nije bilo kampova? Jesu li zaista sedmogodišnjaci bez baki  i djedova bauljali sami po kvartu s ključevima oko vrata?

Kažu da se neke stvari ne mogu kupiti novcem. Iskustva, doživljaji, prijateljstva…ona nemaju cijenu. No, u stvari imaju. Ona iznosi, ako imate sreće, 800 kuna tjedno a to je ujedno i cijena vašeg duševnog mira za isto toliko dana.

Dječji kampovi su danas unosan posao. Ne kažem da tu nema posla, logistike, organizacije i brige. No, ni malo ne sumnjam niti u zaradu onih koji ih organiziraju. Stoga, ako možete, eto, bacite se u biznis. Ako ništa, cvjetat će preko ljeta. Živite od sezone do sezone, kao i naši iznajmljivači. Zaradite u tri mjeseca za većinu nadolazeće godine. Dodajte kampu pridjev “adventure” i onda ste si sigurno priskrbili uspjeh!

foto: pexels.com

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.