Blog Mamina posla Istaknute teme

Koliko nas opterećuju dječji rođendani?

dječji rođendani

Dječji rođendani danas su skuplji nego ikad, a njihova proslava nekima unosan biznis


Vrtićki rođendani. Danas slavljeniji nego ikad. Za vrijeme mog kratkog vrtićkog staža nije se tako žustro partijalo. Sada su vrtićki rođendani kao obredi, događaji. Zar mi nismo imali takva prijateljstva u vrtiću kao današnja djeca pa nismo na svoj rođendan pozivali cijelu grupu? Jesu li si oni bolji i bliži nego što smo mi bili? Ili djeca danas prijatelje stječu samo u vrtiću, pa su manje i intimnije proslave s bliskim prijateljima postale stvar prošlosti? Kada je i zašto proslava vrtićkog rođendana dosegnula današnji nivo?

Nivo u kojem rođendaonice “deru” roditelje za dva sata zabave, a ponekad čak niti zabave, nego besciljnog skakanja “s ekipom” po napuhanom dvorcu i strunjačama. Nivo u kojem mame ne peku kolače i ne slažu mini sendviče nego su klinci najsretniji sa smokijem, štapićima i sladolednom tortom koju dobijete samo ove subote, samo ovog mjeseca, gratis!

Više nego ikad čitam ovih dana na internetu o dječjim rođendanima, prije svega onim vrtićkim. Mišljenja su vrlo podijeljena. Neke mame s mlađim klincima koji još nisu vrtićanci ne mogu vjerovati u “što se svijet pretvorio”. Pa koliko se to troši mjesečno na odlaske na rođendan? Zbrajaju one tri do četiri vrtićka i druga rođendana u prosjeku mjesečno, pa 100 kuna za svaki poklon..hej, nije to baš malo, ali malo tko to želi priznati jer iako smo svi bez love, volimo da drugi roditelji misle da je imamo.

No neiskusne mame se čude tim iznosima, a jedna čak komentira da je mislila da se na rođendane nose pokloni od 20 ili 30 kuna. Pa što ćeš kupiti za 20 ili 30 kuna, draga moja, pitaju je. Uzmeš neke bojice i bojanku i majicu i već si na 100 kuna. Ova zbunjena mama odgovara da ne  ona nekad za svoj rođendan dobivala samo jedno od ranije nabrojanog. Ne sve troje.

Ajme, kako je ona necool! Zamisli dođeš nekome na rođendan samo s bojankom! Pa prođeš kao ona mama o kojoj je brujao Facebook – čija kćer nije donijela dvorac kojeg je frendica naručila nego nešto, nešto i bon iz H&M-a od 150 kuna. A tko još kupuje u H&M-u?!

E sad, svi ćemo reći da pokloni nisu važni i da nikad ne bismo negativno reagirali kada bi nam netko donio samo flomastere ili pastele i li slikovnicu. Jer mi smo svi dobri ljudi koji djecu uče pravim vrijednostima. Naša djeca se ne rugaju onima koji nemaju niti ikome. Ona znaju bolje?

No, eto, negdje ipak ima i grozne djece, ali to nisu naša. To su tamo nečija od nekih glupih snobova, koji nismo mi. Tako je jedna mama napisala kako je bila nepopularna jer nije mogla prirediti skupu vrtićku proslavu i pozvati gomilu djece te kako su je svi zbog toga šikanirali, što tete u vrtiću što druga djeca. Sad će se  naći netko pametan pa će napisati da ona ima problema i da je iskompleksirana to se tako osjećala jer eto, ne postoje takvi ljudi na svijetu koji bi zbog (nedostatka) novaca šikanirali druge.  Mame pričaju kako se boje da će im djeca biti  nepopularna ako ne donesu nešto prihvatljivo i ako ne pohode društvene događaje.

Imam osjećaj kao da smo se vratili u doba kraljeva, princeza i dvorskih zabava, pa je samo bitno da budeš pozvan na kraljevski bal i da pritom nemaš jadnu haljinu. Ako se snašla Pepeljuga, snaći ćemo se i mi i zato ćemo zadnje kune dati na poklon nekog tamo Darka ili Ivone da nas netko ne bi poprijeko gledao. Jedna mama je napisala da na vrtićke poklone troši od 150 do 200 kuna jer si to može priuštiti. Blago njoj. I svima na Facebooku koji znaju sad da ona ima.

A ako smo cijele godine kupovali i darivali i želimo da naš princ i princeza zasjaju u punom društvenom sjaju, moramo i mi organizirati proslavu. Kada dođe taj dan, nitko se više ne žali kako su plaće u Hrvatskoj male. Drugih 364 dana u godini smo ovršeni, izrabljeni i potplaćeni, ali za rođendan mahom iz osiromašenih džepova vadimo po 1500 kuna jer naša djeca to zaslužuju.

Nekada se naši roditelji nisu opterećivali time što mi zaslužujemo. Do osnovne škole nisam ni znala da imam rođendan. Ne pamtim ih. Na taj velebni dan ukazuju mi samo slike s babama i dedama kako me drže u rukama dok se ispred mene nalazi torta sa sve više svjećica svake godine.

Nema dvoraca, Else i Ane, nitko mi ne šara po faci a ipak sam živa. I nemam pojma jesam li bila cool. Ne sjećam se ni toga. Tada klinci od četiri godine nisu znali jesu li in ili out.

Danas stvari idu drugačijim tokom jer naša djeca zaslužuju sve. Pogotovo ako mi nešto nismo imali. Ona onda zaslužuju još i više. Zašto? Pa zato! I kad pitaš nekoga: “Zar ti nije skupo platiti 1200 kuna za rođendan u igraonici”, dolaze ti redom ovakvi odgovori: ” A gle je, ali ona si to stvarno želi jer su sve njene curke slavile”, ” Toliko me isto dođe da proslavim doma” i “Ovako barem nemam nikakvih opterećenja”.

Blago nama da postoje rođendaonice u kojima dva sata dječje zabave stoje kao moje mjesečne režije. Jer to je stvarno bez opterećenja. ili proslava rođendana kući koja dođe 1200 kuna. Za te novce mogu svašta. Da sad ne nabrajam. Ili imati jedan pošten dan u jednoj godini života svog djeteta. Kao da mu one ostale dane ne posvećujem.

Da ne govorim o megalomanskim proslavama o kojima također znam čitati. Skupi nas se oko 70 u dvorištu, imamo bazen, dvorac na napuhavanje, okrenemo svinju, janjca…ode mesa za mjesec dana. Ne znam, jesmo li i prije tako slavili, prije 30 godina? Jesmo li klali janjce i imali narodno veselje? Imam jedva 10 prijatelja koje bih pozvala na svoj rođendan, ali djetetu koje je na svijetu tek tri godine dođe njih 30!

I dok vrtićki roditelji hrabro koračaju kroz svoje već znane dužnosti, putem im se jave neki novi, nenadani problemi. Na primjer, ne smiju dijeliti djeci ulaznice za rođendan u vrtiću jer se zna dogoditi da Petar ne pozove Tina i Janu i Martu i onda svi u grupi pričaju kako idu kod Petra a ovo troje se pita zašto oni ne idu kod Petra i što su Petru skrivili. Petar pak ne zna zašto bi trebao pozvati djecu s kojom se ne druži jer logično je da se u vrtiću ne druže svi. I na kraju ispaštaju jadni roditelji koji moraju van vrtića povlačiti druge roditelje za ruku koje i ne poznaju da im uvale pozivnice i obećaju ludu subotu.

Ali nije im to teško. Sve je bolje nego biti društveni izopćenik. Ili je to samo u našim glavama? Zanima me kakvi će trendovi biti za 10 ili 20 godina? Hoće li djeca grupno autobusima odlaziti slaviti u unajmljenu vikendicu na moru? Prolongiraju li se vrtićki rođendani onda isto tako dalje na školske? Puno je pitanja, ali samo jedan odgovor: Slavi, jer ako ne slaviš, ne postojiš.

foto: Clintus