U Japanu se sve vrti oko obitelji
Sve kulture imaju različite stavove i običaje o odgoju djece. Japan se po tome ne razlikuje te roditleji tamo, podjednako kao i svugdje, žele odgojiti uspješne i odgovorne ljude.
Ako ste pak ikada bili u blizini japanske djece ili ste posjetili tu zemlju, vjerojatno ste primijetili kako su djeca vesela, nasmijana i prijateljski raspoložena. Čak su i oni najmlađi pristojni i prijateljski raspoloženi te puni poštovanja kada razgovaraju sa starijima od sebe.
I ne možemo a da se ne zapitamo je li to zbog kulture u kojoj odrastaju ili zbog uvjerenja koja su im usađena od rođenja? Ili po malo zbog oboje? Jer, i sami smo svjesni koliko je ponekad teško očekivati pristojno ponašanje od petogodišnjaka…
Evo nekoliko stvari koje japanski roditelji prakticiraju da bi postigli dobar odgoj:
Jaka povezanost majke i djeteta
Japanska kultura potiče, ističe i ponosi se povezanošću majke i djeteta. Mama i beba od rođenja sve rade zajedno. Spavaju zajedno od rođenja, a mama ju svugdje nosi sa sobom, najčešće u nekoj vrsti nosiljke kako bi joj ruke uvijek bile slobodne za asistenciju.
Osim fizičke, njihova se veza također smatra duboko emocionalnom jer majke prihvaćaju sve što njihova djeca rade.
Glavno pravilo glasi da je svoj djeci dopušteno raditi što god žele dok ne navrše 5 godina. Iako se ovo može činiti pretjerano popustljivim i pomalo kontraproduktivnim, to je učinjeno kako bi djeca znala da su sama po sebi dobra i da ih roditelji cijene.
Takav stav prema maloj djeci potiče osjećaj povezanosti i privrženosti, smatraju Japanci. Ta privrženost znači i to da djeca mogu računati da će ih roditelji bezuvjetno voljeti, ali i da roditelji mogu računati na ljubav i podršku svoje djece kako stare.
Obitelj je na prvom mjestu
Kao što smo već i rekli, majke brinu o svojoj djeci, pa mali Japanci ne kreću u vrtić do treće godine života. Roditelji ne traže bake i dede da čuvaju djecu i uglavnom ne plaćaju dadilje. Unatoč tome, djeca jako puno vremena provode s bakama, djedovima i ostalom rodbinom.
Vjeruju da je obitelj izvor radosti i sreće i da se sastoji od ljudi koji će ih uvijek štititi i brinuti se za njih. Sukladno tome, svaki član obitelji ima različitu ulogu u oblikovanju djeteta, što znači da umjesto da traže od djeteta da nešto učini, prvo će mu pokazati kako se to radi i tražiti od njega da ponovi radnju.
Kako inače djeca najbolje uče gledajući ioponašajući ljude oko sebe, ovo je izvrsna taktika podučavanja.
Naglasak je na emocijama
Većina ljudi japansko društvo i ljude doživljava hladnima i povezuje ih s općim nedostatkom emocija. Ovo ne može biti dalje od istine. Jedino po čemu su Japanci poznati je reguliranje emocija, a jedini rezultat toga je da žive mirnim i skladnim životima.
Poznati su da brin uza osjećaje drugih ljudi te to prenose i na svoju djecu. Ona uče kako živjeti u kolektivnom društvu koje uključuje poštivanje tuđih osjećaja i interesa. Japanske majke pak poštuju emocije svoje djece i ne tjeraju ih da se osjećaju neugodno ili posramljeno.
Kada Japanci nešto rade, to je uglavnom na dobrobit cijele zajednice, a rijetko tko trči za individualnim uspjehom, ne obazirući se na druge. Djeca od malih nogu vrednuju svačije razmišljanje, cijeni se poniznost i nikad nema stava “sve naše je najbolje” i “ja sam uvijek u pravu”.
foto: Freepik