Djeca s teškoćama u razvoju Istaknute teme

Kako reagirati na znatiželjne upite prolaznika o invaliditetu djeteta

Ako netko zabada nos u vašu privatnost i dovodi vas u neugodnu situaciju, pripremite se i reagirajte na pravi način


Ljudi na različite načine reagiraju na invaliditet, kako odrasle osobe tako i djeteta. Većina roditelja djece s teškoćama kazala su da im je jedna od najtežih stvari baviti se reakcijama drugih ljudi.  I dok su neki roditelji vrlo otvoreni i žele razgovarati o invaliditetu svoje djece,  ima i onih koji ne žele. Niti jedno nije neobično niti nepoželjno. S druge strane, važnije je pitanje nije li buljenje, zabadanje nosa i raspitivanje o invaliditetu nepoznatih osoba zapravo hranjenje osobne znatiželje i zabadanje nosa u tuđu privatnost?

Postoji nekoliko svjetskih psihologa koji se bave ovom tematikom. Zajednički im je zaključak da su roditelji iscrpljeni i da često osjećaju da žive svoj život u javnosti, gdje se ljudi osjećaju slobodno promatrati i komentirati ih na način na koji to ne bi učinili da njihovo dijete nije s teškoćama. Psihologica Susan Gregory istaknula je i da su djeca s teškoćama u razvoju stigmatizirana te smatra da se i njihovi roditelji također osjećaju stigmatizirano.

– Roditelji djece s teškoćama moraju uvijek biti spremni javno nastupati što je iznimno iscrpljujuće – kazala je Gregoy.

Donosimo nekoliko savjeta kako reagirati na znatiželjne upite prolaznika o invaliditetu djeteta:

1.Ako je situacija u kojoj vas je netko pitao za dijete bila intimnija, u stilu da s nekim dijelite kupe u vlaku, ili u nekoj sličnoj situaciji u kojoj ste prije upita s drugom stranom izmijenili barem 10-ak rečenica, nastojte ostati smireni i ukratko ispričajte što želite. Dajte drugoj osobi, ako baš ne želite pričati, do znanja da ne želite puno pojašnjavati pa budite kratki i jasni.

2.Ako se ne želite s drugom stranom sukobljavati, a ne želite razgovarati jer smatrate da je druga strana jednostavno znatiželjna, uzvratite nekim normalnim protupitanje i slično. Uglavnom, preusmjerite priču i ignorirajte komentar ili pitanje. Možete i izvaditi mobitel ili jednostavno nastaviti pričati s vašom djecom, bez obzira da li dijete sudjeluje u komunikaciji ili ne. Ponašajte se kao da niste ni čuli pitanje. Drugoj strani biti će jasno.

3.Ako je sugovornik dijete, možete odgovoriti iskreno na jeziku kojeg dijete može razumjeti. Na primjer: ‘Mišići u Aninim nogama umiru, pa ona ne može brzo hodati’.

4.Koristite standardne izgovore. Na primjer: ‘Složeno je objasniti. Radije ne bih o tomu ovako uz put’ ili ‘Dobar opis invaliditeta možete naći na web stranici….’.

5.Pokažite osobi koja ispituje da je njihovo pitanje neprimjereno i da se miješaju u vašu privatnost. Pokažite da vas takva znatiželja povrijeđuje i da ni vi ni dijete niste njihova zabava već osobe koje vode težak život. Sljedeći put biti će pažljiviji.

6.Ponekad je u redu reći da jednostavno ne osjećate potrebu da o tomu razgovarate s osobom koju ne poznajete ili da ne želite razgovarati s nekim tko to pita isključivo radi znatiželje.

7.Ironično ignorirajte komentar i uopće ne odgovorite na pitanje. Na primjer: ‘Nije li danas divan dan?’

8.Prozovite drugu stranu. Na primjer: Zašto vas to zanima? Bezobrazno je ako pitate samo da ubijete znatiželju. Mogu li ja vas pitati kolika vam je plaća ili zašto imate višak kilograma?

Foto: EasyStand

Komentirajte