Edukacija i savjeti Istaknute teme Odgoj

Kako kritiziranje djece može utjecati na odnose u obitelji?

Jeste li se ikada zapitali odnosite li se prekritički prema svome djetetu? Mnogi roditelji na ovakvu tvrdnju kategorički odmahuju glavom jer vjeruju da su:

  • prezaštitnički raspoloženi i previše ugađaju svome djetetu/djeci
  • svome djetetu ujedno i prijatelji, a ne samo roditelji
  • samo ispunjavali svoje roditeljske dužnosti i djeci postavljali nužne limite i granice

Kritiziranje djece pojava je koju smatramo opravdanom

No, mnoge nove studije potvrđuju upravo činjenicu da su roditelji prekritični nastrojeni prema svojoj djeci.

Svi znamo, iz naših vlastitih života, kakav je osjećaj biti kritiziran i kako nije uvijek lako i ugodno primiti kritiku. Pomislite samo ne neke situacije s posla, iz braka, ljubavne veze… S obzirom da smo itekako upoznati s nelagodom, nevjerojatno je kako to malo uzimamo u obzir kada trebamo kritizirati našu vlastitu djecu.

U mnogim obiteljima roditelji i djeca zarobljeni su u raznim krugovima nezdravih odnosa i međusobne interakcije.

– Kritiziranje i kažnjavanje vode do nastanka ljutnje i prkosa ili povlačenja i tajenja stvari te laganja roditeljima. Takvo pak dječje ponašanje privlači na sebe još više kritika i onda to uzrokuje još novog prkosa – pojasnio je Ken Barish, profesor psihologije i autor knjige „Ponos i radost: Vodič kako razumjeti emocije vaše djece i riješiti obiteljske probleme“.

Kako ti ciklusi eskaliraju, roditelji osjećaju sve veće i jače opravdanje za svoje kritiziranje  i neodobravanje dječjeg ponašanja, dok djeca sa svoje strane osjećaju sve jače opravdanje za otpor kojeg pružaju. Roditelji tvrde: “Nikad me ne sluša“, a dijete govori: „Samo me kritiziraju“.

– Većina naših kritika je, želimo vjerovati, dobronamjerna. Kritiziramo jer smo zabrinuti za budućnost svoje djece, želimo da uspijemo u natjecateljski raspoloženom svijetu. Za naše kritike mislimo da su konstruktivne ili da uopće nisu kritike, a da je prkos naše djece u stvari posljedica odgovornog roditeljstva. Ne slažem se s tom činjenicom i smatram da stalno kritiziranje može dovesti do narušenih obiteljskih odnosa – istaknuo je Barish i ponudio moguće rješenje tog začaranog kruga u kojeg smo nesvjesno, možda upali.

Koje je, dakle, rješenje?

Činjenica je, kazao je Barish, da kada nisu ljuta ili obeshrabrena, djeca žele činiti dobro i raditi dobre stvari. Željna su roditeljske pohvale i odobravanja. Stoga nema boljeg „protuotrova“ za stalno kritiziranje od strpljivog slušanja i poštovanja tuđeg stajališta i mišljenja. Slušanje naravno ne znači smjesta pristanak na sve što dijete zatraži i slaganje u svemu, već da smo spremni uložiti napor da uvidimo i drugo, dječje stajalište i da budemo otvoreni prema njihovim razlozima i objašnjenjima.

Barish vjeruje da svakodnevno treba redovito odvajati dio svoga vremena kako bismo saslušali razmišljanja svoje djece. Desetak minuta prije odlaska  u krevet iskoristite da s djetetom „pretresete“ sve događaje od tog dana, potaknite ga da kaže što mu se svidjelo,  a što ga je zasmetalo, bez osude.

Djeca uživaju u takvim trenucima i oni smjesta djeluju pozitivno na njihovo ponašanje. Pritom je važno da i sami budete svjesni nekih svojih pogrešaka i da se zbog njih ispričate, što će dodatno dobro utjecati na vaš međusobni odnos.

Mnogi roditelji, što se tiče isprika, strahuju da će one umanjiti dječje poštovanje prema njima i podjarmiti njihov autoritet i ta pretpostavka je razumljiva, ali netočna. Vaša isprika nije isprika za djetetovo loše ponašanje koje se ne smije tolerirati.

Štoviše, na taj način možete samo zaraditi poštovanje vašeg djeteta, a poštovanje je temelj svakog dobrog odnosa.

Foto: Freepik

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.