Blog Mamina posla

Internetske prevarantice ili Loly me ne voli

prevarantice

Prevarantice na internetu sramote se ponekad i za nekoliko desetaka kuna

Kao i svaka prava majka puno vremena provodim u bespućima interneta. Omiljeni su mi zalasci u mameće grupe svih vrsta na društvenim mrežama. Čitam sve što se nudi, uživam u recenzijama, odgovaram kad nešto znam, upijam savjete o odgoju, češljam crne liste, svako malo škicnem ponude apartmana za more.

Moram priznati, nekad i dušu odmorim na prepucavanjima svih vrsta.

Ponekad nešto i naručim, i prije nego to napravim, čitam recenzije kao Sveto pismo jer se u grupama često jave žene s lošim iskustvima, stranicama na koje žele upozoriti druge i slično. Crne liste prepune su onih od kojih treba bježati “ko’ vrag od tamjana”, ali i prepune su savjeta tipa “Pa joj ženo, što je tebi, platiti za ta kolica 1000 kuna, kad svi znaju da ih nema ispod 5000, pa to je očita prijevara”.

Ne moram ni reći koliko sam puta zbog recenzija odustala od kupovine. Nedavno sam naručivala odjeću s jedne “popularne stranie”, a stranica kako se kaže već iz paštete iskače. Komunikacija kao da razgovaraš s nekim kome je stalno na pameti fjaka, a ne s nekime tko se bavi prodajom. Umalo me i to otjeralo, još samo da ja tebe naganjam da kupim nešto.

Ali ok, mogu platiti pouzećem što kod nekih uopće ne dolazi u obzir, pa mi je to dobar znak. Čekam, čekam.

Došla je kriva odjeća, pišem poruku, a odgovor sam čekala nekoliko dana (?!), došao je brzinom koja krasi i Hrvatske željeznice.
Nije to kriva boja, reče prodavačica, to je ta boja, uvjerava me žena (barem mislim) u maniri najvještijih političara, samo malo svjetlija.

Nakon izmijenjenih slika i otisaka prstiju, priznaje ona da možda to ipak nije ta boja. Što predlažem da radimo, pita ona mene. Pa sam ja još smislila što ćemo i kako ćemo. Dogovorile se nekako, otišao krivi paket, došao pravi.

Ja u međuvremenu preznojena od poruka. Trebam očito uzeti u obzir kada u komentarima neke stranice ponajviše piše “Zašto ne odgovarate na poruke”?

I onda, krenem u sigurnije vode i odem naručiti jednu malu krasnu lutkicu koju sam već poklanjala i koja mi je baš super, nosi se kao broš. Sa stranice Loly te voli. Loly je prije koju godinu bila hit, ženska se baš s tim probila i mislim čak da su je i neki domaći poznati nosili.

Treba meni ta Lolyca za poklon i javim se zato Antoniji Martinović koja ih radi i koja na moju sreću od zadnji put nije dizala cijenu. Jeeee.
Kakvu želim? Kad mi treba? Dogovor s Antonijom je brz i jednostavan kakav i treba biti, a ne da se otelim dok mi se netko i javi i dok se uspijemo dogovoriti što želim. A s obzirom da nisam silno maštovita, ti zahtjevi nikad nisu pretjerani 🙂

Čekam svoju Lolycu, ali ne dolazi. Nakon što je rok već prošao, javljam se Antoniji, rekoh žena zaboravila, ima i ona djecu (vidjela sam na profilu), i svojih briga. Uzalud mi trud svirači, poruka poslana i ništa. Kaže meni muž, pa je li ju uopće vidjela. Rekoh, nije mi palo na pamet niti gledati, odem, pogledam, nije ni pročitana.

Ok, čekam još dva dana, pa sam sad već sumnjičava, pišem ja Martinovićki ima li nekih problema, ono reci ženo, što sad, malo jesam već u žurbi, ali sve se stigne. Ah da, jesam zaboravila reći da sam joj platila? Jer, znamo se. Provjereno je.

Nakon još malo ignoriranja, odlučim joj istresti nešto jer me baš naživcirala. I mudro sam provjerila da je bila aktivna prije sat vremena, a ne da mi krene s protupričom krpala mi mačka, djeca u bolnici, muž na brodu, država u banani i slično. vidim da si tu, i vidim da se ne javljaš, jel’.

Dakle, možda je klišej za reći da me za 100 kuna, točnije 110 jer sam platila i poštarinu nije briga. Ali uistinu to je postala najmanje bitna komponenta cijele priče. Više bitna je, što se dogodilo s nekad normalnom i pouzdanom osobom? Ne mogu vjerovati da žena koja je nekada imala ozbiljan biznis može spasti na to. Imala je super ime, vjerujem da se čulo za nju, plasirala je (a možda još uvijek plasira), proizvode u suvenirnice i onda si dozvoli da ukrade 110 kuna.

Dala bih joj da znam da nema. Dali su i meni kad sam trebala, pa bih dala i ja njoj.
I mislim si, eto, čitala sam o tome 100 puta i mislila kako su neke žene lakovjerne, a u stvari i kada ideš na sigurno ne možeš nikada biti siguran.

Loly me očito više ne voli, a Antonija očito više ne voli raditi.

Razmišljam, pune su nas društvene mreže kako, mama novog doba. Pričamo kako odgajati djecu, uvijek lijepa riječ, ohrabrenje, nikad podići glas, a kamo li ruku. Pričamo kakvim ih vrijednostima učiti. Svađamo se s drugim mama s kojima se ne slažemo, u najmanju ruku žustro raspravljamo. Glasne smo na društvenim mrežama, no tko je u stvari bilo koja od nas? Je li najglasnija možda i najgora prevarantica u privatnom životu?

Odgajamo djecu i očekujemo da svijet prema njima bude blag, ali sami nismo svjesni ili nas nije briga kako se ponašamo prema drugima.

No, kao i mnogi, Antonija sigurno zna da za ovakve sitne krađe pokradeni, a kamo li policija, neće reagirati. Pa eto joj. Za dobru uslugu. Za trud. Za prošlu suradnju kada je isporučila što joj se platilo.

Da nije sve toliko tužno, bilo bi smiješno. Da žene varaju na dječjoj odjeći, kolicima, starim majicama, da lažu i poznati i nepoznati i da su im isprike u maniri vrhunskih zapleta kvalitetnog kriminalističkog romana.

Pazite od koga naručujete, koliko trošite i razmislite zašto neki isti čas skoče na stražnje noge kada im se spomene plaćanje pouzeću. Te sve fore o povratu i poštarini zbog nepreuzimanja su često samo fore.

Jer koliko stoji nečiji dobar ugled, dobar glas koji se nekad prenosio? Izgleda samo 110 kuna.

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.