Zotter muzej obavezno je odredište za sve ljubitelje čokolade
Čokolada je uvijek dobra ideja, a mi smo čokoladni muzej Zotter u blizini Graza odlučili posjetiti zbog blizine te naravno atraktivnog sadržaja. Put do tamo traje oko 2 i pol sata ako kao mi krećete iz Zagreba, ali mi smo odlučili odsjesti u Grazu i spojiti to s još nekoliko izleta. Od Graza pak imate oko sat vremena vožnje do Zottera.
Turu po muzeju treba rezervirati online kako biste se pobrinuli da će biti mjesta. Ja sam razmišljala kako će možda biti prazno, ali bilo je jako puno posjetitelja, Austrijanaca, Slovenaca, Hrvata…
Po ulasku u muzej imate garderobu u kojoj možete koristiti ormarić s ključem ili samo vješalice ako želite odložiti jakne i kapute. Svakako ostavite stvari jer će vas ometati u kretanju.
Potom na prijemnom šalteru kupite karte, a tamo će vas uputiti i u sve ostalo. Prvi na redu je film o nastanku tvornice i čokolade, u kojem ćete upoznati obitelj Zotter. Gleda se u čokoladnom kazalištu ( tako se samo zove, nije od čokolade), a traje 18 minuta. Film je na engleskom jeziku, s engleskim titlovima, a naš malac od tri i pol godine uspio ga je pogledati bez prevelikih teškoća. Inače, umjesto sjedala sjedite na napunjenim vreća u koje se nače skladište zrna kakaovca.
Po završetku filma kreće obilazak. Dobijete svoju žlicu koja će vam biti glavno oruđe za degustaciju čokolade i vodič – slušalice na bilo kojem jeziku. Ima čak i hrvatski.
Ne znam je li koristan i koliko, ali nama je uz dvoje klinaca kojima je stalno trebalo pridržavati žlice i brisati musava usta bilo nemoguće koristiti ga.
Tura počinje tako što imate priliku kušati neobrađeno zrno kakaovca – ta gorčina je baš pravi šok za nepce, a onda slijedi i ostatak čokoladnog raja.
Što reći? Možete isprobati u neograničenim količinama razne vrste tekuće i tvrde čokolade. Čokolade su podijeljene s obzirom na zemlje u kojima je ubran i prerađen kakaovac, pa potom po udjelu kakaa, po bojama te po dodatcima.
Možete probati vegetarijansku čokoladu, vegansku, bijelu čokoladu, mliječnu, ružičastu, zelenu, sa 70, 80, 90, pa i onu sa 100 posto kakaa koja grize nepce. Neke čokolade možete kušati u komadićima služeći se pincetom, dok neku možete rezati služeći se posebnim rezačima. Ipak, najkorisnija je žlica jer većinu ćete čokolade ipak istiskivati uz pomoć “sisaljki”.
Postoji i čokoladni bar u kojem se može popiti više vrsta tople čokolade i u kojem je prekrasni vidikovac s kojeg puca pogled na čitavo imanje koje se pruža pokraj tvornice.
Za klince je dosta zanimljiv i dio sa zubarskim stolicama gdje možete “popravljati zube” jer eto, poučno je znati da previše čokolade loše utječe na zube i zato ih treba jakooo paziti ako želimo da budu zdravi.
Nama je za muzej, skupa s kazalištem trebalo oko dva sata, ali ako se želite dulje zadržati i probati neke čokolade više puta, možete i produljiti ostanak na tri sata. No, ako se nećete zadržati u restoranu ili čoko baru, to vam je i više nego dovoljno da sve prostudirate uzduž i poprijeko. A vjerojatno i da vas sustigne iduća grupa posjetitelja.
Koliko će vam se cijelo iskustvo svidjeti, ovisi o tome koliko ste vi i vaša obitelj skloni eksperimentiranju. Za odrasle koji su ljubitelji čokolade i koji vole probati razne okuse, to je pun pogodak pa bih sa svog stajališta rekla da sam se izvrsno provela. E da, probala sam i sušene crve koji su eto prilog čokoladi. Moji svi su se zgražali, ali u stvari, imaju okus nekog starog smokija i mislim da je prava šteta ne probati ih kad se već nude.
Moji klinci jako vole čokoladu, no zatekli su ih razni okusi i nisu im se baš svi svidjeli. U stvari kod njih su najbolje prošli oni klasični okusi. Kćeri od sedam i pol godina je bilo zabavno, a malac od tri i pol nije toliko uživao u degustiranju. Mislim da bi se bolje proveo za recimo dvije godine te da bi tada puno više uživao u cjelokupnom iskustvu.
Na kraju čoko raja čeka vas bogata suvenirnica u kojoj možete kupiti čokolade i praline napravljene od svega. Tamo se često prešetava i gospodin Zotter glavom i bradom, pa se možete i slikati s njim.
Nakon Muzeja otišli smo posjetiti i groblje čokoladi gdje su “pokopane” sve čokolade koje su se prestale proizvoditi. Kada spomenemo da jedan grob pripada čokoladi s okusom senfa i kobasica, ne treba dugo dvojiti zašto je izašla iz proizvodnje. Ili možda treba? Svoje su odživjele i čokolada okusa naranča – komorač, ali i banana – curry, kikiriki – ketchup, čokolada s wasabi umakom te mnoge druge.
Groblje se nalazi na početku prostranog imanja, odnosno tako zvanog jestivog ZOO-a. Za obilazak tog dijela ne treba se posebno plaćati već se ulazi sa istom ulaznicom. Dok smo napravili cijeli krug i obišli razne domaće životinje te klokane i nojeve, prošlo je još oko sat vremena, ali da smo bili manje umorni, ostali bismo sigurno još barem sat vremena jer postoji i dječji parkić, kao mini adrenalinski park. Djeca se baš nisu mogla svugdje igrati jer je bilo blatnjavo, ali u neko suše doba godine, može se ubiti puno više vremena.
Za kraj svakako treba napomenuti da je i vaš ljubimac dobrodošao u Zotter muzej, ali u vanjski dio. Postoje kućice za pse gdje ga možete ostaviti potpuno besplatno, ali na vlastitu odgovornost.
Sve u svemu, složili smo se da Zotter muzej definitivno vrijedi vidjeti. Odrasli plaćaju ulaznicu po cijeni od 16,40 eura, za djecu do četiri godine je besplatno, a od 4 do 5 godina plaćaju kartu 5,40 eura. Ako su vam djeca između 6 i 10 godina cijena karte iznosi 10,40 eura, a oni od 11 do 17 godina plaćaju 13, 40 eura. no, više informacija o tome možete naći i na web stranici Zotter muzeja.
I ne, nije nam se zgadila čokolada. Navečer smo bili spremni za novu dozu slatkog 🙂
foto: Dječja posla