Istaknute teme Novosti i događanja

I toga ima u Hrvatskoj: 60 tisuća kn za svako dijete, besplatan vrtić, pomoć za kupnju stana…

Sudska odluka kojom je privremeno stopirano novčano smanjenje naknade za roditelje odgojitelje ponovno je u dnevnu politiku vratila demografska pitanja. Analizu kako i koliko koja županija, gradovi i općine pomažu roditeljima po pitanju demografske obnove pozabavio se i Središnji državni ured za demografiju i mlade. Od lokalnih jedinica tražili su odgovore na pitanja o visini financijske potpore za rođenje djeteta i cijene roditeljskih udjela u ekonomskoj cijeni vrtića i drugo.

Najskuplji su vrtići u Krapinsko-zagorskoj županiji, u prosječnom iznosu od 837 kn

Najveću pomoć za novorođenu djecu tako daju općine i gradovi:

Za prvo dijete: Sali – 60.000 kn, Čeminac – 15.000 kn, Pašman, Vir i Vrsi – 12.000 kn
Za drugo dijete: Sali – 60.000 kn, Vir i Pašman – 24.000 kn, Čeminac, Imotski i Stara Gradiška – 20.000 kn
Za treće dijete: Lovreć i Stari Grad – 70.000 kn, Blato i Sali – 60.000 kn, Split – 55.000 kn, Imotski i Cista Provo – 50.000 kn

Besplatan vrtić za svu djecu daju gradovi: Belišće, Obrovac, Umag-Umago, Vrlika te općine: Bale-Valle, Baška, Donja Motičina, Draž, Ervenik, Gola, Ivankovo, Kalinovac, Kukljica, Magadenovac, Mrkopalj, Nijemci, Okrug, Otok, Pojezerje, Saborsko, Sali, Smokvica, Vir, Vrsi.

Oko 40 posto općina i gradova ima besplatan vrtić za treće i svako slijedeće dijete.

Najskuplji su vrtići u Krapinsko-zagorskoj županiji, u prosječnom iznosu od 837 kn. Zatim slijede županije: Brodsko-posavska, Zagrebačka, Varaždinska, Karlovačka i Istarska. Najniže iznose cijena dječjih vrtića bilježi Virovitičko-podravska u prosječnom iznosu od 411 kn, zatim Ličko-senjska i Splitsko-dalmatinska županija. Grad Zagreb je izdvojen s popisa budući da cijena vrtića koju plaćaju roditelji ovisi o prihodovnom cenzusu. Također, za drugo dijete iste obitelji u redovitom programu roditelji plaćaju 25 % manju cijenu dječjeg vrtića. Treće i svako daljnje dijete iste obitelji u redovitom programu – oslobađa se obveze sudjelovanja u cijeni programa.

Za drugo i treće dijete cijena u gradovima i općinama opada s 563 kn na 422 kn za drugo dijete među gradovima te s 558 kn na 439 kn za drugo dijete među općinama. Za treće dijete veći je pad zabilježen kod gradova na 153 kn, dok kod općina cijena roditeljskog udjela iznosi 267 kn.

Kada govorimo o mjerama stambenog zbrinjavanja, više od polovice, odnosno 316 jedinica lokalne samouprave odgovorilo je da ne provode mjere stambenog zbrinjavanja. Čak 140 ili 23% jedinica lokalne samouprave sufinancira kupnju prve nekretnine, a 39 ili 6% oslobađa/smanjuje plaćanje komunalnog doprinosa za svoje građane. Postoje i druge mjere kojima se pomaže u stambenom zbrinjavanju mladih obitelji poput subvencioniranja kamatnih stopa na stambene kredite, sufinanciranje najamnine za stanovanje, koncesija/darovanje zemljišta, oslobađanje plaćanja komunalne naknade i slično.

Kada se govori o sufinanciranju troškova školske prehrane, većina gradova i općina sufinancira roditelje u troškovima školske prehrane. To u postotku predstavlja čak 63% gradova i 54% općina.

Vezano za troškove produženog boravka u osnovnim školama primjetan je manji udio lokalnih jedinica koji sufinanciraju ovaj trošak. Troškove produženog boravak sufinancira 57% gradova, dok samo 23% općina čini to. Takav podatak ne začuđuje budući da je i veća potražnja za takvom vrstom usluge skrbi za djecu u gradovima i razvijenijim jedinicama.

Gradovi i općine iz godine u godinu izdvajaju izdašna financijska sredstva za sufinanciranje prijevoza učenika i studenata sa svojih područja. Pritom, 88% gradova sufinancira prijevoza učenika i
studenata, dok to isto čini 77% općina.

U području obrazovanja, budući da je nabava udžbenika u osnovnim školama od školske godine 2019./2020. za roditelje besplatna jer se sredstva osiguravaju u državnom proračunu, novac su u općinama i gradovima usmjerili u nabavu školskih udžbenika u srednjim školama. Njih sufinancira 35 gradova odnosno 29% dok to isto čini samo 53 općine, odnosno 12,7%. Jedan od razloga može biti što većina općina na svome području nema organiziran rad srednjih škola.

Budući da trošak nabave radnih bilježnica i radnih materijali nije osiguran u državnom proračunu, mnoge lokalne samouprave sufinanciraju nabavu radnih bilježnica i radnih materijala u osnovnim školama. Nabavu radnih bilježnica i radnih materijala u osnovnim školama sufinancira 113 gradova ili 92%, odnosno 352 općine ili 84%.

Foto: Freepik

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.