Djeca s teškoćama u razvoju Istaknute teme Zdravlje i sigurnost

Feldenkrais metodom rada Josipa Stipetić Irha podiže kvalitetu života djece s teškoćama u razvoju

feldenkrais

U Feldenkrais metodi treba biti oprezan u očekivanjima jer početni rezultati mogu pobuditi prevelika očekivanja


U deset godina rada, kroz njezin Kretanje, centre of movement Croatia prošlo je stotine djece različitih stupnjeva oštećenja. Od onih s minimalnim neurološkim odstupanjima i ortopedskim problemima do djece s teško oštećenim zdravljem, što psihičkim, što fizičkim.

Josipa Stipetić Irha, magistra fizioterapije i Feldenkrais pedagog, na mnogima je primijenila u Hrvatskoj ne toliko poznatu Feldenkrais metodu vježbanja koja je kod djece postigla zavidne rezultate.

Dječaka Owena iz Australije s dijagnozom lizencefalije, upoznala je kada je imao samo dvije godine. Bolest koju zovu i “smooth brain” ne dozvoljava velike i optimistične prognoze, pa je tako Owen mogao samo ležati, a svaki njegov pokret bio je posve slučajan i nekontroliran. Nije se mogao fokusirati, niti pratiti pogledom predmete oko sebe.

Nakon četiri tjedna Feldenkrais terapije, Owen je mogao sjediti te pratiti što se oko njega događa.

– Svako dijete, pa i nepokretno, ima u svom tijelu neki minimalni pokret. Tu je točka od koje krećem. Vježbanje smo počeli ležeći dok se polako nismo doveli u sjedeći položaj. Tu sam pokušala razviti osjećaj povezanosti njegovih stopala s podlogom. Nakon nekog vremena stopalima je mogao kontrolirati ljuljanje u sjedećem položaju, a potom smo počeli raditi i na upotrebi ruku – ispričala nam je Josipa o jednom od najvećih izazova u svojoj karijeri.

Kada je započela primjenjivati Feldenkrais na Owenu, nije uopće znala koliko ju on razumije.  Budući da nije mogao govoriti i na taj joj način pokazati kako se osjeća i što mu odgovara, a što ne, koncentrirala se na ono što ona može vidjeti i osjetiti. Kaže, po djetetovu disanju, otkucajima srca, pokretima, osmjehu, pogledu i drugim znakovima možete shvatiti je  li mu ugodno ili ne.

Feldenkrais

Iako se u Australiji trebala zadržati tjedan dana, ostala je mjesec, a cilj joj je da dječaka idući put nauči i da se samostalno posjedne.

Ako niste čuli za Feldenkrais metodu, to i ne čudi jer je poznatija u zapadnoeuropskim zemljama te Kanadi, Americi, Australiji i Novom Zelandu, dok se najviše primjenjuje u Izraelu.

To je metoda rada s tijelom, utemeljena na prirodnoj sposobnosti učenja koju ima naš živčani sustav.

U čemu je poanta? Ako krenete prakticirati Feldenkrais, korištenjem pokreta i pažnje tijelo će naučiti kvalitetnije se i bolje se kretati. Isti stari pokret koristiti na ugodniji način. Za djecu s teškoćama u razvoju ima višestruke koristi.

feldenkrais

– Prema mom iskustvu u radu s djecom i ovom metodom, njome se mogu tretirati djeca s ranim oštećenjima mozga koja kao posljedicu mogu imati vrlo široki spektar teškoća u daljnjem razvoju – težih ili blažih. Susrela sam se i s jako dobrim rezultatima kod djece s ortopedskim problemima te nakon ortopedskih operacija – istaknula je Stipetić Irha.

No, u Feldenkreis metodi isto tako treba biti oprezan s očekivanjima.

– Očekivanja nas mogu jako lagano navesti na put koji ne potiče prirodan proces učenja kod djece. Mi u Fledenkrais metodi polazimo od mjesta gdje se dijete nalazi. U tom području gdje se ono samo osjeća sigurno i dobro, kreiramo uvijete za njegovo daljnje učenje. Prvenstveno se povezujemo s djetetom na način da mu ne namećemo nešto čime potvrđujemo sve ono što ono ne može, nego da se usredotočimo na ono što može – objasnila je Stipetić Irha.

Dodala je da pridaju važnost onome što dijete ionako radi i potiču ga da to radi još i bolje te na taj način ulaze u područje gdje je ono spremno izaći van okvira onoga što zna i orijentirati se na ono što osjeća dok radi neki pokret.

Kod djece je, dodaje, od velike važnosti i njegovo emocionalno stanje. Ono se na kraju pojedine lekcije osjeća uspješno, makar se radi o minimalnom pokretu ili samo činjenici da je dijete otkrilo nešto novo o sebi što je ionako fizički izvodilo, ali nije toga bilo svjesno.

Sve to primijenila je, kod mnoge “svoje” djece od kojih mnogi imaju dijagnoze čija imena običnim ljudima gotovo pa ništa ne znače.

Djevojčica Maja s cerebralnom paralizom  u Centar Kretanje došla je u dobi od šest i pol godina. Prošla je sve moguće vrste terapija po cijeloj Hrvatskoj, ali bez uspješnih rezultata.

– Maja je jako dobro reagirala od prve na naše funkcionalne integracije. To nas je u jednu ruku i plašilo jer su očekivanja postajala veća. Ubrzo je savladala stajanje, prvo na samo nekoliko sekundi, a zatim sve dulje. Potom je počela ustajati iz sjedećeg položaja, kao i s poda u stajaći položaj. To je ispunjenje sna, kako svakog roditelja, tako i svakog fizioterapeuta – prokomentirala je Stipetić Irha koja je potom krenula tražiti najprihvatljivije načine kako da Maja nauči pasti.

Jer, strah od pada je naime jedan je od većih i dugotrajnijih kod djece koja nikada nisu osjetila samostalni hod.

Djevojčica je davala dobre rezultate, pa su terapeuti paralelno počeli s njom vježbati i hodanje, ne opterećujući se rezultatom i bez prevelikih očekivanja.

Što reći, nego da danas devetogodišnja Maja samostalno hoda te  svaki tjedan i dalje dva puta dolazi iz Varaždina na terapije u Zagreb i sve bolje napreduje. Čak neometano sudjeluje i na satu tjelesnog, što je nekada mogla samo sanjati.

Puno je tu još djece za koju se Feldenkrais metoda pokazala kao jedini dobar tretman njihovog stanja.

Djevojčica Korina s puno senzornih i motoričkih teškoća, bez mogućnosti govora, s puno tikova koja je nerijetko vježbala s čepićima u ušima jer su joj smetali bilo kakvi podražaji i zvukovi iz okoline.

Dječak Vid s dijagnozom cerebralne paralize prebrzo je rastao te mu je zbog prevelikog mišićnog tonusa postajalo bolno i teško stajati na nogama.

Tin, koji je na vježbe dolazio iz Rijeke, koji je bio nestabilan te nije dobro kontrolirao držanje glave niti je volio ležati na leđima.

Maša, djevojčica iz Slovenije koja je otišla na operaciju leđne moždine u Ameriku i kojoj su presjekli pojedina osjetila vlakna kako bi joj smanjili tonus u nogama. Tihana, već odrasla djevojka, također s dijagnozom cerebralne paralize koja je teško hodala te isprobala sve moguće vrste terapije po Hrvatskoj, no niti jednu uspješnu.

Danas Korina rado vježba u sobi punoj djece, stabilnija je u sjedenju, a količina tikova se znatno smanjila. Cilj je da stane na noge i vlastitom se ravnotežom na njima o zadrži te na kraju i prohoda.

Feldenkrais

Vid je nakon operacije u inozemstvu u Feldenkrais metodi našao izvrsnu postoperativnu rehabilitaciju koja polako prati tijek njegovog oporavka i gradi mu stabilnost na nogama.

Feldenkrais

Tin je postigao bolju kontrolu glave te je to rezultiralo samostalnim sjedenjem što prije nije mogao.

Maša također izvrsno napreduje uz Feldenkrais metodu nakon operacije te pokazuje sve veću snagu i stabilnost.

Tihani je Feldenkrais znatno podigao kvalitetu života, slobodnija je te je svoje novo stanje opisala “kao da joj je netko skinuo okove”.

Premda će teško priznati svoje zasluge, ova Feldenkrais pedagoginja ne štedi riječi hvale naspram roditelja djece s teškoćama s kojima svakodnevno proživljava njihove borbe i priče.

Feldenkrais

– Oni su zaslužni za svakodnevno podupiranju djece u njihovoj samostalnosti i savladavanju običnih, za nekog malih, ali za njih velikih izazova. To su sve ljudi koji izlaze sa svojom djecom na izlete, obaraju vlastite rekorde u vožnji tricikla, obožavaju sve ostale jednostavne stvari koje čine život zanimljivijim, koje obožava i bilo koja druga obitelj sa djetetom bez ikakvih teškoća u razvoju. Kada bi se ovim ljudima dala riječ da kažu ili napišu samo nekoliko rečenica iz njihovog svakog dana, to bi ispala najbolja knjiga i priručnik za mnoge koji se trude objasniti što je to inkluzija – poručila je.

Josipa Stipetić Irha biografija

Josipa je završila Feldenkrais training u trajanju od četiri godine te velik broj popratnih seminara.

Završila je srednju medicinsku školu u Rijeci, smjer fizioetrapeut te je njezin idući korak bilo Zdravstveno veleučilište u Zagrebu, odnosno trogodišnji stručni studij fizioterapije. Uz studij je počela volontirati na Akademiji za razvojnu rehabilitaciju i tako je  nastala njena želja da se počne baviti djecom s teškoćama u razvoju. Počinje se dalje educirati na ovom području te pohađa brojne seminare u organizaciji Hrvatske akademije za razvojnu rehabilitaciju. Praktične smjernice za rad i nova znanja usvaja od vodećih profesora iz Europske akademije koji su nerijetko bili gosti predavači.

Potaknuta novim znanjima i iskustvima smišlja kako unaprijediti svoj rad s djecom i unijeti inovativne ideje poučena iskustvima kolega iz drugih zemalja.

Sveučilišni diplomski studij fizioterapije u trajanju od dvije godine na fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci završava 2015. godine.

Kretanje, centre of movement Croatia uspješno vodi već 10 godina.

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.