Blog Mamina posla

Dobrodošli na ljetovanje u Hrvatsku: zemlju plastičnih stolnjaka i malih televizora

ljetovanje

Odlazak na ljetovanje skup je sport, ali na kraju krajeva, ne možemo svi biti vrhunski sportaši

Ove godine htjela sam ljetovati na Ohridu, pa još malo naokolo protegnuti noge. No, spletom okolnosti, virusa i obiteljske nesloge, i Hrvatska je došla u obzir. Jer dok bih ja jurcala naokolo, moja bolja polovica mašta o pozi nasukanog kita, odnosno cjelodnevnom izležavanju na plaži.

Pratim te grupe za iznajmljivanje na društvenim mrežama – u njima pokolj. Zaraćene strane, iznajmljivači i potraživači svakodnevno si serviraju uvrede. A treći zapomažu, ne vrijeđajte se, u grupi ima i turista, kakvu to poruku šaljemo?! Kakva smo mi zemlja?!  

Potraživači se tako sprdaju kako je sezona propala i da nitko neće doći. Nema stranaca, nemate koga musti, nema više inozemne krave s ojrima. Dajte onda spustite te cijene apartmana da i ‘rvacki čovjek može na ljetovanje. ‘Ajmo, sa 90 barem na 50 eura.

Iznajmljivači odgovaraju  da to nije baš tako, da je sezona daleko od podbačene. Kažu neki, kod mene se fino popunjava. Dolze prvi gosti, a i drugi su već na vidiku. Drugi kod kojih se ne popunjava tako fino kažu da će radije imati prazno nego dati svoje ispod cijene. Nismo mi, ističu, apartmane na cesti našli!

– Tako vam i treba, htjeli biste u tri mejseca zaraditi za cijelu sezonu – pišu potraživači.

– Vi ste ludi, željeli biste špicu sezone, prvi red do mora i besplatan doručak za 30 eura – pišu iznajmljivači.

Santa Barbara, Dinastija i Marisol, sve u jednom, ima i tragedije, i plača i drame i akcije.

Odoh ja na svoj omiljeni Airbnb vidjeti što se tamo nudi, pokušat ću izbjeći ovo cicijarenje i natezanje. Zapela sam da ako već neću na Ohrid, za jedan otok, i sama sam si kriva, znam.

Cijene raznolike. Od 55 eura pa na više. Ti klikni i biraj. I kliknem ja i uđem kroz prozor u prošlost. Odbaci me taj jedan dodir po mišu jedno 30, pa ponegdje i 50 godina unzazad. Među kupaonske pločice kakve su birale naše prabake, kuhinjske ormariće s kraja 80tih, plastične stolnjake koji su othranili generacije i televizore za koje, majke mi, nisam znala da još i postoje.

Doista, televizor veličine šalice za kavu. Daleko negdje, u kutu sobe, ponosno stoji i poziva te da ga ne upališ.  Jer na odmoru si, i kome k vragu treba televizor?! Meni treba. Ne treba mi klima, ali treba mi taj ekran. Želim kad dođem s plaže, navečer kad klinci zaspu, pogledati neku seriju. I otkad je tv luksuz?

No, u našim apartmanima je mnogo što izvolijevanje. Ja ne želim pogled na more. Ali želim perilicu rublja. Jer ako idem na 10 dana, voljela bih ne nositi pet kofera, već tu i tamo gaće oprati. Ali gospođo, zašto je problem jednostavno ponijeti po 14 gaća za vas četvero? Ili: Tko još na moru hoda u gaćama? Ili: Zašto uopće mijenjate gaće svaki dan?

Vani je perilica svugdje normalna, kod nas svjetsko čudo i razmažena želja nezahvalnih gostiju. Gostiju koji ne znaju što je odmor.

U 7 od 10 kuhinja, rešo s dva kola umjesto štednjaka. Štedi se gdje se stigne. Nisi došla na more kuhati, hej! Odi u restoran. Ako ostane što para kada platiš apartman.

Ove godine mi je favorit spavaća soba s bračnim krevetom i izlizanim kaučom u kutu, apartman 2+2, koji na kraju kreveta ima neku dasku na kojoj je postavljen taj televizorčić veličine šalice za kavu. Cijena oko 60 eura. Ako se dobro sjećam. U jednom drugom apartmanu stoji i prekrasna vitrina onkraj 20 stoljeća, puna vlasnikovih drangulija. Za one koji nisu ljubitelji minimalizma.

I biram i one skuplje, rekoh ok, platit ću pa da odem u nešto pošteno. Ali onaj apartman od 70 eura je isti kao i onaj od 45. Isti plastični stolnjak, ista otužna zavjesa na tuš kabini, iste prabakine deke po krevetima.

I svake godine sve u krug – jedni tvrde da kada plate davanja državi ne ostane im ništa. Jednako toliko ulože u svoje apartmane. Dobar je ovaj ormar, poslužit će. Tu je već 100  godina, pa može još najmanje 10.

Oni koji ponešto i ulože, dignu cijene na 120 eura za noć. Za tu jednu noć, neki u Hrvatskoj rade cijeli tjedan. Ali koga to briga, ti i ne zaslužuju na more! Ako netko ponudi apartman za 40 eura, odmah napad da on nije legalan iznajmljivač.  Jer tko može živjeti ako iznajmi po toj cijeni? I naravno, bolje i prazno nego takvo poniženje.

Odoh s Airbnb-a na Booking. Tamo isti apartmani za 1000 kuna skuplji. Eto, mali tip, ako tražite preko Bookinga, možda uspijete te iste apartmane naći preko Airbnb-a znatno povoljnije.

Ipak, i Airbnb je dosta siromašan ponudom. Naši ljudi ipak više vole do gostiju doći usmenom predajom, ovako izravno preko društvenih mreža. Tako se ipak najlakše i najbolje izvrijeđati. Jer što bi jednog gosta više namamilo na ljetovanje nego salva uvreda?

-Ostanite vi lijepo doma – netko mi je napisao u jednoj grupi kada sam se upustila u uzaludnu raspravu. Možda sam pokušala iznajmiti apartman od Alemke Markotić!

Doma neću. Gdje ću, ne znam. Samo znam jedno – ljetovanje nije samo more. Još samo da „obradim“ i djecu.

foto: Freepik

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.