Blog Mamina posla Istaknute teme

Do Amerike i nazad s dvoje male djece? Evo što smo usput naučili o putovanju s klincima

male djece

Da li biste se odlučili na daleko putovanje s dvoje male djece?


Da mi je netko pričao kako mora letjeti s dvoje male djece na drugi kraj svijeta (4,5 i 1 godinu), rekla bih mu s dobro odglumljenim optimizmom kako je to super i da će put sigurno proći brzo i bezbolno. Kao kada odljepljujete flaster s najgore rane u životu. U stvari bih sažalijevala tog jadnika i mislila si da je skrenuo što pomišlja na tako nešto. Ono, sretno ti bilo i sve to! Znaš li ti koliko beba treba stvari? A što ako se beba razboli? Lako za ovo veće, ono je već žilavo. Valjda. Ali ono ti može pobjeći. Odlutati. Imati ispade bijesa. A što ako ovo i ono?

Nekoliko puta sam razmišljala da se otisnem na neku dalju destinaciju s klincima, ali autom. No, uvijek bi me odbila pomisao na napornu vožnju, hrpetinu stvari, kao i činjenica da ovo najmanje čeljade ništa ne kuži i nije baš da se divi znamenitostima i krasnim krajolicima.

No, kada nešto moraš, onda nema uzmaka. Postaneš onaj jadnik kojeg si sažalijevala i spakiraš hrpetin ustvari i kreneš na vožnju bez kraja.

Dva puta sam tako u pola godine povukla cif na svojim koferima od koji hje jedan, jadan, kojeg sam posudila od mame i tate kolabirao te s dvoje klinaca odjezdila na drugi kraj svijeta. Letjela sveukupno blaženih 14 sati kad uračunam kašnjenja u polijetanju i kruženje nad aerodromom u Miamiju jer čekamo dozvolu da napokon sletimo. Nakon toga se još vozila autom ugodnih 2 i pol sata po autocesti smrti sa šest traka.

Jesam li nakon svega jača i pametnija? Naravno. Recimo da  se sada smijem u oči strahu od putovanja s malom djecom.

Evo što sam sve naučila. Nije da je sve korisno, ali nešto bi možda i moglo biti:

U avionu ste na milosti i nemilosti vaših malih zlata. Možete ih drogirati ili ne morate. Mi smo na preporuku pedijatrice dali klincima Fenistil. Nije previše pomogao. Ostaje vam samo da nekako preživite tih pola dana leta. Proletjet će vam vrijeme. Šala – neće. To mi je možda najstresniji dio cijelog puta, ali ne dovoljno stresan da ga ne bih ponovila.

Usput, klinci u avionu uvijek dobiju neke igračke, a tu su i oni zgodni mali ekrančići s crtićima, igricama i pjesmicama. Ako ste posebne sreće kao ja i vaše dijete još ne zanimaju previše crtići, pripremite svoje animatorske vještine koje će biti testirane do krajnjih granica.

Otkril ismo nakon prvo, a prije drugog puta da u Ameriku ne treba nositi previše stvari. Tamo se može kupiti sve.  Preparirana aligatorova glava, tenisice koje će doći u Hrvatsku za 6 mjeseci i biti četiri puta skuplje, jednorogove suze i svašta nešto. E, ali nema kinder jaja. I ničega kinder. Osim ako nađete neki europski dućan. Mi jesmo. Kinder jaje tamo stoji tri dolara. To nas nije previše razveselilo.

U torbama uvijek treba ostaviti mjesta za suvenire. Postoji mogućnost da ćete se natrpati svime i svačim što ste putem pokupovali za djecu i onda ćete, naravno, morati kupiti novu torbu. Onda kada i nju napunite stvarima koje ne trebate,  shvatite da nemate što ponijeti najbližima i znate da će vas mrziti zbog toga. Ili im kupite nešto tanko tipa američke igle i pokušate to zgurati u torbu. Ali nitko ne voli šugave i tanke poklone. Ono, kako mi nisi ništa iz Amerike donijela? Mislim, nisam niti ja tebi ništa, ali ja sam bila u Zadru, a ti u Americi.

Mi smo ponijeli minimum odjeće i igračaka jer su igračke ovdje super i puno jeftinije, ali smo nadobudno pretjerali s količinom lijekova. A lijekove u Americi možeš kupiti kao u Hrvatskoj bombone. Ima sirup čak i ako vas trepavice bole. No bez nekih stvari ne idemo ni u wc. Npr Enteros gela. Živio nama Enteros gel! Dakle, ovisno o destinaciji pakirajte i birajte svoja farmaceutska pomagala jerbo nisu baš lagana.

Ako imate jednogodišnjaka na speedu, a niste ljubitelj onih divinih vodilica za djecu koja su van kontrole i koja stalno pokušavaju pobjeći od vas u bolji život, svakako ponesite nosiljku. Neka bude ergonomska, pa će vam vaša napaćena leđa zahvaljivati što ste mislili na njih.

Dobro dođu i kolica. Ako se dijete neće htjeti voziti u njima, uvijek možete neke stvari natrpati. I neka budu lagana i sklopiva do veličine kutije za šibice. i izdržljiva. Jer će proći svašta.

Rentacar je divan izum. Osim akovas ne prevare. Budite pametni. Čittajte sitna slova. Čitajte dvaput. Triput ako treba.. Mi smo u Americi iznajmili najjeftiniji od najjeftinijih automobila i dobili novu toyotu corollu. Tako nov auto valjda više nikad neću voziti, a onaj koji vozim u Hrvatskoj može ovome biti djed. Osim što smo provozali nešto mlađe od 2008. godišta, to nam je bitno olakšalo transport i stres planiranja drugih oblika prijevoza. Rentajte ako možete. Nije komplicirano, a svašta možete vidjeti i za klince definitivno najudobnije.

Autosjedalice se ponekad više isplati kupiti nego unajmiti preko rentacara jer jedna dođe 15 dolara dnevno. Ako ostajete dulje vremena, radije kupite i po odlasku je prodajte na aerodromu preko aplikacije Let go, kao ona ženska koja je imala dva ista kaputa. Zezam se.

Otključajte ilitiga otkodirajte mobitel. Isplati se kupiti karticu i bon. Onda možete napornoj djeci dati da gledaju youtube dok se vozite a ona vas dave pitanjima. Također, kada vam gps otkaže poslušnost u nekim bespućima, google maps vam vrate vjeru u život.

Nemojte da vam djeca budu prepreka u razgledavanju znamenitosti i zanimljivosti. Opskrbite se svime i put pod noge! Magarci tegle cijeli život, zašto ne bi i roditelji par dana? U ruksak uvijek stavite vodu, po mogućnosti u termosici (svakako nabavite termosicu) da ne promjeni 7 agregatnih stanja, nešto za grickanje, igračke, rezervnu odjeću, pelene, pribor za vezenje goblena, Enteros gel, novac jer vas mali vragovi uvijek nešto žicaju i hrabro naprijed.

Meni je puno puta nosiljka bila zakon jer bi mali zaspao u njoj i mogla sam ga hraniti a da nitko ništa ne vidi.

Dobro isplanirajte gdje ćete i što ćete i potrudite se da i djeci bude donekle zanimljivo. Nemojte ići gledati tamo neki kamen ili nešto slično. Neka bar dio izleta bude zabava i za njih.

Slobodno si pomognite Trip advisorom i gomilom drugih korisnih internetskih stranica koje vam savjetuju o tome što je “must see”. Valjda ljudi znaju.

Dobro upoznajte destinaciju u koju idete i pripremite se za vremenske i ostale uvjete.

Mi smo tako saznali da su sredstvo protiv uboda komaraca, sredstvo nakon uboda komaraca i krema za sunčanje naši najbolji prijatelji. Trljali smo se svime ovime nemilice, bespoštedno i u zavidnim količinama.

Ali smo zato preživjeli floridsko ljetno sunce bez opekotina. Komarcima nismo uspjeli pobjeći, ali srećom sam im ja, a ne djeca bila glavna meta.

Nemojte se žderati, jer ja sigurno nisam,  ako svaki dan ne skuhate na putu varivo s organski uzgojenim povrćem, izblendate kašice s eko voćem i ne poslužite jaja kokica koje su slobodno kljucale po predivnim livadama. Svi će preživjeti.

Stres je vaš najgori neprijatelj. Trudila sam se biti zen. Pomagale su mi dvije litre kave dnevno. Ne treba unaprijed razmišljati negativno i samo si u glavi nizati stvari koje će poći po zlu. Nešto sigurno hoće, ali ne možda ono što očekujete. Niste vidoviti. Mislim možda i jeste, ako jeste, blago vama.

Dakle, budite pozitivni i razmišljate koliko će vaša djeca novih stvari iskusiti i doživjeti. Da, da, i vi naravno, u stvari ovo najmanje se neće ničega ni sjećati, ali vidjet će 5973536 slika na mobitelu. Ali vi ćete doživjeti toliko toga i to u najboljem društvu.

Nemojte brojati svaku kunu i škrtariti ako baš ne morate. Ako ste već i otišli negdje, a neke atrakcije trebate platiti, platite ih. Pogotovo ako se na to mjesto nikada više nećete vratiti. Moglo bi vam biti žao. Za one najmlađe često je sve besplatno, a ovo ostalo si otkinite od usta. Poslije možete plakati nad računima, na putovanju živite.

Mi smo često planirali izlete, odlaske u okolna mjesta, u nacionalne i državne parkove, muzeje, bilo gdje  kako bi klinci vidjeli što više toga. Gurali smo kolica po kiši, pijesku, blatu, džunglama, prašumama i močvarama. Ručali na cesti.

Da mi netko prije rekao da ću to raditi, odgovorila bih mu da ću se negdje zakopati na ležaljci s koktelom u ruci i uživati u odmoru. No, putovanje vas ponese i poželite izvući najviše iz njega, ispiti ga do kraja. Odmara dušu i um.

Bilo je teško, divno, uzbudljivo, naporno i neponovljivo. Nekako mislim da će nakon ovog putovanja svako sljedeće, barem ono na neku dulju destinaciju, biti lakše. Jer, napokon, toliko je toga za vidjeti, a mudar čovjek jednom je rekao i baš mi se sviđa to što je rekao:

“Nemoj mi reći koliko si obrazovan, reci mi koliko si putovao”.

foto: Keith Williamson

 

 

 

Komentirajte