Edukacija i savjeti Istaknute teme

5 znakova koji pokazuju da vaše dijete pati od straha od odvajanja

straha od odvajanja

Simptomi straha od odvajanja kod neke djece se manifestiraju do čak dvije i pol godine


Strah od razdvajanja termin je koji užasava mnoge roditelji te se svi potajno nadaju ada njihovo dijete ne pati od njega. No, to je u stvari normalna razvojna stepenica u životu djeteta koja bez obzira hoće li ju obilježiti strah ili ne, pokazuje kako vaše dijete odrasta i da može egzistirati i bez vaše sveprisutnosti.

Dok se nekad ovom strahu nije pridavalo puno značenja, u današnje smo ga vrijeme itekako svjesni. Taj se strah može pojaviti vrlo rano, dok je dijete staro svega pet ili šest mjeseci. Kod djeteta se tada stvara potreba da se osjeća sigurno čak i kada mu vi niste na oku. Ako prepoznate kada se god djeteta javi ta potreba te ste ju sposobni ispuniti, možda možete prevladati tu nezahvalnu razvojnu fazu.

Evo kako je prepoznati:

Isprekidan san

Nekoliko buđenja kroz noć koja nisu povezana s hranjenjem mogu biti znak da vaše dijete pati od straha od odvajanja. Jednostavno, beba je pomislila da ste odlučili nestati negdje u noći i ostaviti je samu i bespomoćnu i zbog toga neutješno plače.

Pomanjkanje sna može biti naporno za oboje te je stoga dobro uspostaviti neku smirujuću rutinu prilikom odlaska u krevet koja će donekle utješiti bebu kada strah navre. Na primjer, prije samog polaska u krevet potrudite se vašu bebu opustiti i držite ju stalno blizu sebe.

Ako beba spava u svom krevetiću, posjetiti je tijekom noći koliko god puta treba da biste ju umirili i pokazali joj da ste blizu i da nije sama, ali neka ti posjeti budu kratki i ne previše stimulirajući jer bi ju mogli razbuditi.

Dobra je ideja ostaviti nešto pokraj bebe što miriše na vas, kao na primjer majica ili pidžama. To će joj također biti signal da ste uvijek negdje u blizini.

Izrazito rano buđenje

svašta možete okriviti za rano buđenje, pomicanje sata, svjetlost koja ulazi u sobu, ptice koje vani pjevaju…No, ako se vaša beba počne iznenada previše rano buditi iako je do tada normalno spavala, lako je moguće da je razlog strah od odvajanja.

Lako je moguće da se smjesta umiri i zaspe čim ju uzmete na ruke iako  trenutak ranije nije pokazivala nikakvu želju da zaspe. To je zato što je dobila ono što je htjela, vas.

Nemate što previše učiniti osim utješiti ju, kao i sebe da rana buđenja neće trajati vječno.

Plač kada napustite prostoriju

Kada god napustite prostoriju, bilo da ju ostavljate u jaslicama, dadilji ili pokušate samo otići na wc, vaša beba sporna je plačem srušiti zidova. I to samo jer nije 100 posto sigurna da ćete se vratiti.

Možda se u tim trenucima želite odšuljati i spasiti se muke, no vrlo je važno da se svaki put kada odlazite pozdravite s njom. Pozdrav stvara osjećaj povjerenja kao i rutinu kojom navještavate svoj odlazak ali ujedno i povratak. Prolongirani odlasci i vraćanja nakon 10 sekundi sam oda date još jednu pusu ili da se uvjerite kako je beba stvarno u redu, nisu poželjni jer će ju samo zbuniti i dodatno iznervirati.

Uzrujanost kada ju predate nekom drugom

Dobro je poznata činjenica da bebu može utješiti određeni miris i zvuk, a to je uglavnom onaj majčin. No, između 6 i 12 mjeseci beba počinje spoznavati da ona i mama nisu jedno već dvije individualne osobe  te da su majke te koje su najčešće najviše uz njih, odnosno najvažnije figure u njihovom životu. Tu se javlja strah od odvajanja koji može potrajati sve do dvije i pol godine.

Kada beba shvati da niste jedno nego dvoje i da jedno od to dvoje ponekad želi odšetati od drugog, bake, dede, pa čak ni tata neće biti dobrodošli u bebinu društvu. Ničije naručje neće biti poželjno osim majčinog te ćete zbog toga nekad imati osjećaj da vas bebine potrebe gotovo pa guše.

Ne dopustite si postati bebin rob. Ovo je vrlo važna faza u razvoju njezine samostalnosti te si svakako priuštite neki kraći odlazak i ostavite bebu s nekim drugim članom obitelji.

Ne želi se igrati sama

Beba se već po malo možda znala zaigrati i sama svojim igračkama, no kada ju napadne strah od odvajanja, motivacija za igranje nestaje. Jedini način da ju privolite na igru je da se i vi igrate s njom.

Najbolje rješenje je sjesti i poigrati se s bebom, a ako morate na kratko nešto obaviti u drugoj prostoriji ili čak na drugom mjestu u istoj prostoriji, obavijestite bebu i recite joj da se odmah vraćate.

Svaki povratak stvara vezu povjerenja između vas i bebe, odnosno da stojite iza svoje riječi da se brzo vraćate. Tako će ona jednom lakše shvatiti, kada odete na dulje vrijeme, da ćete se uistinu i vratiti kako ste obećali.

foto: Anssi Koskinen

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.