Istaknute teme Odgoj

12 stvari koje roditelji mogu naučiti djecu u prve 3 godine i koje će im bitno utjecati na karakter

karakter

Na karakter djeteta bitno utječe i ponašanje roditelja

Uza sve što se događa u današnjem svijetu, roditelji se često pitaju kako da omoguće sigurnu budućnost za svoju djecu. Kako ih ojačati i kojim ih vrijednostima podučiti? Je li moguće postići da ujedno budu i čvrsta i osjećajna, puna samopouzdanja ali ujedno i skromna? Iako nam se možda čini da je pred nama veći izazov nego ga možemo savladati, u stvari, odgovor na sve je i više nego jednostavan.

Roditelji su ti koji utječu na formiranje karaktera i ponašanja svoje djece i to već od samog rođenja. No, ne govori se uzalud da su i prve tri godine života najvažnije. Način na koji se ponašamo prema djeci, prema prijateljima, ali i neznancima, jedni prema drugima, sve to ima bitnu ulogu u razvoju djeteta.

Ovih 12 stvari djeca mogu naučiti u svoje prve tri godine, a one će im sigurno usaditi neke bitne značajke u njihov karakter.

Nemojte ih učiti da kažu “Žao mi je”

Mnogi roditelji vrlo rano počnu učiti djecu da kažu “žao mi je” kada naprave nešto pogrešno. Vjeruju kako će djeca tako naučiti važnu lekciju, no to je u stvari potpuno pogrešno jer djeca u toj dobi ne osjećaju žaljenje niti ne shvaćaju značenje tih riječi koje ih roditelji tjeraju da izgovore. A ako ne misle to što kažu, onda u stvari izgovoreno ne koristi nikome, a najmanje njima samima.

Bolje od isprazne isprike je uzeti vremena, sjesti s djetetom i proći kroz čitavu situaciju koja se dogodila. S obzirom na događaj, trebate zajedno doći do prigodne isprike. Najčešće se i djeca osjećaju loše ako povrijede prijatelja ili nekog bliskog, pa im, obrazlažući situaciju i nudeći alat da to riješe činite puno veću uslugu nego učeći ih da kažu dvije, njim bezvrijedne riječi.

Ako ih prisiljavate da dijele, samo usporavate prirodni proces

Dijeljenje je nešto što većina roditelja očekuje da dijete savlada u trećoj godini života. Djeca su u toj dobi najčešće i sklona dijeliti, ali ne baš u onom smislu u kojem si odrasli zamišljaju.

Ni mi nećemo dati nama drage stvari neznancima, pa ponekad čak niti s poznanicima. Zato ne možemo inzistirati da djeca osjećaju drugačije.

Važnije od dijeliti je naučiti djecu da čekaju svoj red kako bi dobili igračku ili spravu u parku. Ono što je njihovo je njihovo, i oni bi trebali znati da sami odlučuju hoće li ili neće svoju igračku posuditi za igru. Isto tako, ne mogu niti očekivati da će drugi dati svoju igračku njima. umjesto da prisiljavate dijete da dijeli, radije mu ponudite neke grickalice ili kekse koje može dati svojim novim malim prijateljima. Dijete će se osjećati dobro što je nekome nešto poklonilo, a na ništa ga se pritom nije prisiljavalo niti je morao dati nešto njemu drago.

Ne činite im uslugu slaveći i najmanji uspjeh

Danas se sve pretvorilo u trofeje i slavljenje dječjih uspjeha. Neki uspjesi su vrijedni slavljenja, no neki su u istinu, ako se tako možemo izraziti, pretjerivanje. Prvo piškenje u tutu, ispadanje prvog zuba…sve su to normalni razvojni stupnjevi a ne razlozi za proslave i nagrađivanje.

Umjesto da veličate sitnice i od djeteta napravite onu izreku “Tko visoko leti, nisko pada”, usmjerite se na to da ga osnažite za razočaranje i neuspjehe te da dopustite da ih doživi.

Naučite ih prihvaćanju

Roditelji su djetetovi prvi učitelji u životu i sve ono što im prenesu od iznimne je važnosti. U njihovim prvim godinama života možemo ih naučiti puno, bez da smo toga u stvari i svjesni. Odnosno, oni uče iz našeg ponašanja i postupaka, a mi to i ne primjećujemo. Jedna od važnih stvari koju mogu od nas naučiti jest kako se ponašati prema drugim ljudima.

Prema ljudima se treba ponašati ljubazno i truditi se svakoga uključiti i prihvatiti, bez obzira na rasu, vjeru, izgled i slično. Svoja osobna uvjerenja treba ostaviti sa strane i biti jednako pristupačan prema svima jer time djeci šaljemo vrlo važnu poruku koja će se zadržati cijeloga života.

Podučite djecu da biti drugačiji nije ništa loše i da se ne trebaju bojati različitosti.

Nepoznato je opasno

Djecu često učimo da ne razgovaraju s nepoznatima, izbjegavaju strance, da budu sumnjičavi kada im se netko obrati na ulici ili ne daj Bože ponudi nešto.

U svijetu kada se svi sve više otuđujemo jedni od drugih, ovo je novi vid otuđivanja. Naime, ako se djetetu na ulici obrati neka nepoznata bakica i samo ga pozdravi, to nije razlog za okretanje glave ili bijeg. To što nekoga ne poznajemo, ne znači da mu se ne trebamo niti obratiti ili pomoći.

umjesto da je nepoznato opasno, naučite djecu da se klone sumnjivih ljudi. Neka budu svjesni opasnosti i neobičnog ponašanja, ponuda na koje ne bi trebali pristati i pitanja na koja ne moraju odgovoriti. Ali nije sve nepoznato opasno i razlog za paniku.

Različitost nas obogaćuje

Ako ne živite u naselju ili gradu gdje se djeca mogu sretati s različitim kulturama, rasama, jezicima i slično, potrudite se sami naučiti dijete da je svijet bogat i šaren te da u njemu, na sreću, nismo svi isti.

Različito je lijepo i obogaćuje nas, pa zato možete djetetu kupiti na primjer lutku čija boja kože nije jednaka onoj vašeg djeteta, kupite knjige s različitim pričama koje u sebi okupljaju raznovrsne karaktere, gledajte crtiće i filmove u kojima su zastupljene razne kategorije ljudi.

Što su više djeca izložena različitim ljudima, veća je šansa da se jednog dana neće prema nekom odnositi osuđivački.

Koristite sve boje

U zadnje vrijeme na mnogim se internetskim stranicama i portalima slavi jednakost po bojama. Neka dječaci nose ružičasto, a djevojčice plavo jer niti jedna boja nije rezervirana za samo jedan spol.

No, iako mnogi to podržavaju, malo se roditelja u stvari to i prakticira. Nitko se neće smijati njihovom dječaku u vrtiću, nisu ludi da mu obuku ljubičastu majicu. Ali u stvari, sve je u našim glavama. Ne budite ograničen ii ne stvarajte sami sebi stereotipe, pa ćete tako i djecu osloboditi od stvaranja istih.

Uključite ih umjesto da ih isključite

Isključiti dijete kada napravi nešto neprihvatljivo, ne rješava ništa, a kamo li problem u njegovoj srži.

Dijete u svojoj sobi neće razmišljati na način da je pogriješilo i da se mora popraviti. Umjesto toga, primijetit će ponašanje koja ga je dovelo do odlaska u sobu i vjerojatno će ga još i potencirati.

Zato, umjesto isključivanja, koristite pozitivan pristup uključivanja. Ono će pozitivno oblikovati djetetov karakter. Sjednite s djetetom i porazgovarajte o osjećajima koji ga muče. U uzavrelim situacijama to je izvrsno za smirivanje tenzija.

Zajedničko spavanje u stvari potiče neovisnost

Možete prakticirati zajedničko spavanje kako biste se vi i vaše dijete noću bolje odmorili. Da. dobro ste čuli. Mnogi ne podržavaju metodu zajedničkog spavanja, no u stvari neke studije dokazuju kako ono potiče veću samostalnost kod djece u kasnijoj dobi. Naime, djeca rano razviju osjećaj sigurnosti zbog svakodnevne majčine blizine te steknu samopouzdanje u sebe i svoje postupke.

Pričajte i pričajte – cijelo vrijeme

Nekim roditeljima ovo je kao “dobar dan”, dok drugi u stvari niti ne znaju koliko je komunikacija s djetetom bitna. I to od prvog dana jer se na taj način razvija povezanost, ali i komunikacija.

Studije pokazuju da su za razvoj govora (rani ili zakašnjeli) itekako važni roditeljski doprinosi, odnosno manjak istih.

Istina umjesto tužakanja

Ponekad je reći istinu najvažnije: Kad se netko povrijedi, prijeti neka opasnost ili ako postoji mogućnost da se nekome dogodi nešto loše zbog čuvanja tajne.

No postoji velika razlika između govorenja istine i tužakanja. Zato, iako učite djecu da treba govoriti istinu, stalno traženje da se prijavi neko loše ponašanje brata, sestre, prijatelja ili rođaka može od njega napraviti i tužibabu.

Učenje kada je potrebno reći istinu, djetetu jača i gradi karakter. Ono također može naučiti razlikovati opasnu situaciju od one koja ih samo iritira i uznemiruje.

Pustite im da što više toga obavljaju sami

Ponekad je teško gledati kako dijete proljeva mlijeko svuda po stolu, a tek koja kap pogodi čašu. Možda je još teže kada se za neki događaj žele odjenuti bez ičije pomoći. Svaki rukav i svaka nogavica zahtijevaju previše vremena, a vi samo pogledavate na sat i proklinjete se što ste to uopće i dopustili.

No, kada im puštate da nešto obave sami, u stvari im izgrađujete karakter. I imajte na umu da će nakon sve te prakse postati pravi profesionalci u odijevanju i točenju mlijeka.

Zato, dajte djeci što više samostalnosti od prvog trenutka kada vas to zatraže, pa čak i kada vas ne traže. Jednog dana samima sebi ćete biti zahvalni.

foto: pexels

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.